Ludo je poznata društvena igra koju igraju dvoje ili četvoro igrača koristeći šarene figure i kockicu. Igra je posebno popularna u Indiji, Evropi i Južnoj Americi. Ima nekoliko varijacija i mnogo različitih naziva, od kojih su neki registrovani kao trgovačke marke — uglavnom od strane evropskih kompanija.
Istorija igre
Na latinskom, reč ludo znači „igram“, ali ovaj naziv se pojavio mnogo kasnije — nakon što se igra već proširila iz Južne Azije u Evropu. Istorijsko poreklo Ludo igre je u Indiji, gde se igrala još u 6. veku nove ere — tada još bez upotrebe kocke.
Konačna verzija igre, u kojoj se igrači naizmenično smenjuju u bacanju kocke, patentirana je u Engleskoj 1896. godine od strane Alfreda Kolijera i puštena u prodaju pod imenom Royal Ludo, čime se naglašavao njen status „kraljevske“ društvene igre.
Na prelazu iz 19. u 20. vek, ova igra je bila veoma popularna među mornarima britanske mornarice. Nakon manjih izmena pravila, dobila je novo ime na engleskom — Uckers. U Švedskoj se raširila verzija pod nazivom Fia (puno ime: Fia med knuff, što znači „Fia s guranjem“), a u Švajcarskoj kao Eile mit Weile, što bukvalno znači „Požuri polako“.
Postoje i druge verzije kao što su mađarska — Ki nevet a végén („Ko se smeje poslednji?“), nemačka — Mensch ärgere Dich nicht („Čoveče, ne ljuti se“) i francuska — Jeu des petits chevaux („Igra malih konjića“). U Španiji prilagođena verzija se zove parchís, a u Kolumbiji parques. Ove adaptacije mogu se razlikovati u dizajnu table, broju figura i posebnim pravilima.
U mnogim zemljama igru prate lokalne tradicije — od šala i amajlija za sreću do složenih pravila, kao što je obavezno izbacivanje protivničke figure kada se dospe na isto polje.
Suština igre ostaje ista — menjaju se samo imena i detalji mehanike. Iako igra potiče iz Indije, zapadne adaptacije su značajno promenile njenu mehaniku i izgled, udaljivši je od originalne pachisi igre — tradicionalne društvene igre koja se u Indiji igrala vekovima.
Ludo se proširio ne samo na Zapad, već i na Istok. Na primer, u Vijetnamu je vrlo popularna pod nazivom Cờ cá ngựa („Igra morskih konjića“), a u kineskoj kulturi postoji slična igra pod nazivom 飞行棋 („Leteći šah“), gde se figure kreću po tabli u obliku krsta i mogu da „lete“ preko specijalnih polja.
Zanimljivosti
- Ludo potiče od drevne indijske igre pachisi, čija istorija traje više od 1.500 godina. Igrala se još u vreme Gupta carstva, oko 6. veka. Dokaz njene popularnosti su kamene ploče za igru koje i danas postoje na terasama tvrđave Agra u Indiji.
- U originalnoj verziji umesto kocke su se koristile školjke kauri ili posebni štapići koji su se bacali na zemlju. Broj strana okrenutih nagore određivao je broj koraka.
- Car Akbar I Veliki (16. vek, dinastija Mogula) toliko je voleo pachisi da ju je igrao na ogromnoj kamenoj tabli sa živim figurama — slugama koji su se kretali umesto figura.
- U nekim školama u Indiji i Nigeriji, Ludo se nalazi na listi preporučenih igara tokom odmora.
- U pojedinim školama u Bangladešu i Pakistanu igra je bila privremeno zabranjena jer su se deca svađala ili bežala sa časova da bi igrala.
Dovoljno je da odigrate samo jednu partiju — i shvatićete: Ludo spaja ljude, zabavlja i donosi pravo uzbuđenje, radost i ukus pobede!