Učitavanje...


Dodajte na sajt Metainformacija

Mancala online, besplatno

Priča iza igre

Mankala je jedna od najstarijih društvenih igara u istoriji čovečanstva. Već vekovima se igra u Africi, Centralnoj Americi, kao i u zemljama južne i jugoistočne Azije. U tim regionima je popularna koliko i šah na Zapadu, a raznolika poput kartaških igara. Njeni koreni potiču iz višemilenijumskih zemljoradničkih kultura i kalendarskih ciklusa.

Ovo nije jedna jedina igra, već cela porodica igara koje povezuje sličan oblik table, ali se razlikuju po pravilima, broju rupa i strategijama. Omweso, bao, wari, „igra sa semenkama“ — sve su to popularne varijante mankale. Najpoznatija varijanta danas je kalah, amerikanizovana verzija koju je 1950-ih godina razvio Vilijam Džulijus Čempion Mlađi.

Istorija igre

Tabla za mankalu — redovi praznih rupa u koje se stavljaju semenke ili kamenčići — neizbežno podseća na poljoprivredu. Nije slučajno što su ovakve igre bile naročito rasprostranjene u starim agrarnim kulturama sa razvijenom zemljoradnjom.

Arheolozi se još nisu usaglasili oko tačnog porekla mankale. Table i prikazi igre pronađeni su u Starom Egiptu, Siriji, Sudanu i zemljama jugoistočne Azije. Ipak, najviše arheoloških nalazišta otkriveno je u severnoj Africi, u dolini Nila. Tamo su, na stubovima hramova, sarkofazima, kamenim fragmentima i čak na predmetima od slonovače, pronađene ručno urezane table za igru. Najstarije među njima datiraju iz IX–X veka pre nove ere, što čini mankalu jednom od najstarijih poznatih igara čovečanstva.

Pojedini istraživači povezuju elemente mankale sa religijskim obredima i žrtvovanjima, gde je brojanje semenki imalo ritualni značaj.

Pošto je „mankala“ arapska reč, postoji teorija da je ova porodica igara nastala na Bliskom istoku i odatle se proširila na Afriku i istočnu Aziju. Glavni argument za ovu teoriju je pominjanje mankale u starim religijskim tekstovima na arapskom jeziku.

U Aziji je bila poznata pod različitim imenima: congkak, dakon, makaotan, aggalakang, lamban. U Africi — kao bawo, omweso, endodoi, adi, hus, kale, ndoto, soro i mnogim drugim. Najsloženija verzija igre — bao — široko je rasprostranjena u Tanzaniji i Keniji, u istočnoj Africi.

Tokom kolonizacije Amerike (XVI–XVII vek), mankala je stigla na novi kontinent zajedno sa afričkim robovima. Tamo se ustalila na jugu Severne i severu Južne Amerike, gde je poznata kao wari ili američka mankala. U Sjedinjenim Državama su izrađene i komercijalne verzije igre sa plastičnim posudama i šarenim staklenim kamenčićima — za kućnu i edukativnu upotrebu.

U Evropi je igra postala poznata u XVII veku, naročito među engleskim trgovcima, ali ju je s vremenom potisnula druga zabava. Danas je poznata samo u nekim regionima, poput baltičkih zemalja, gde je poznata pod nemačkim imenom Bohnenspiel — „igra sa pasuljem“.

Od početka XXI veka mankala doživljava preporod: koristi se u obrazovanju, programima za razvoj dece, digitalnim verzijama i mobilnim aplikacijama. Aktivno je promovišu i kulturni centri kao deo nematerijalnog nasleđa. Godine 2020. UNESCO je priznao igru bao kao važan element kulturnog identiteta istočne Afrike.

Zanimljivosti

  • Postoji više od 200 dokumentovanih varijanti mankale širom sveta. One se razlikuju po broju rupa, figuricama, načinu osvajanja, sistemu bodovanja i pravcu kretanja.
  • U mnogim kulturama nisu korišćene posebne table: rupe su se urezivale direktno u zemlju, pesak, zidove hramova, kamenje ili čak u debla drveća. Takve „terenske“ verzije bile su praktične za nomade i ratnike.
  • Brojne varijante mankale idealne su za učenje brojanja i logike kod male dece. U nekim regionima se zvanično koristi u vrtićima kao obrazovna metoda.
  • U mnogim afričkim i azijskim kulturama igra se povezivala sa božanstvima žetve, ciklusom života i smrti, i sunčevim ritmovima. U Tanzaniji i na Madagaskaru se verovalo da mankala „uči strpljenju i poniznosti“.
  • U grobnicama faraona XII egipatske dinastije (oko 1800. godine p. n. e.) pronađeni su predmeti sa urezanim rupama koje podsećaju na table za mankalu. To ovu igru čini jednom od najstarijih sa materijalnim dokazima postojanja.
  • U zemljama poput Gane, Tanzanije i Nigerije organizuju se regionalni turniri — i među učenicima. Pobednici često ne dobijaju novac, već seme, džakove pirinča ili zemlju, čime se ističe veza igre sa agrarnom kulturom.

Kada savladate pravila i osnovnu strategiju, možete slobodno početi — mankala vas čeka! Igrajte online, besplatno i bez registracije.

Kako igrati, pravila i saveti

Sve varijante mankale igraju se u paru — na tabli koja je obično podeljena na dva reda. Jedna strana pripada prvom igraču, druga drugom. Kao figure koriste se semena, šareni kamenčići ili perle. Svaka rupica pokazuje broj kamenčića u njoj: prazna se računa kao nula, sa jednim kamenčićem kao jedan, sa dva kao dva i tako dalje.

U klasičnoj kalahi ima 12 malih rupica: po 6 sa svake strane, iako u drugim verzijama njihov broj može da se razlikuje. Da bismo izbegli zabunu, posvetićemo se upravo kalahi — najpopularnijoj i najrasprostranjenijoj varijanti mankale.

U kalahi svaki igrač ima po šest rupica koje su postavljene naspram protivnikovih. Sa strane table nalaze se dve veće udubljene posude za sakupljanje kamenčića — one se nazivaju „kalaha“, kao i sama igra. Početni broj kamenčića može da varira, ali u klasičnoj verziji ih ima 48: po 4 u svakoj od 12 rupica.

Početak igre izgleda ovako:

  • Žrebom se određuje ko prvi igra.
  • Prvi igrač bira jednu od svojih 6 rupica i uzima iz nje 4 kamenčića.
  • Sakupljeni kamenčići se raspodeljuju suprotno od smera kazaljke na satu u sve naredne rupice, uključujući sopstvenu kalahu, ali preskačući kalahu protivnika.

Ako se potez izvodi iz rupice u kojoj ima više od 12 kamenčića, oni se raspoređuju u krug po celoj tabli, a na kraju kruga jedan kamenčić se vraća i u početnu rupicu. Ako potez ne završi u sopstvenoj kalahi, pravo poteza prelazi na protivnika.

Da bi se pobedilo, potrebno je sakupiti više od polovine ukupnog broja kamenčića. Postoje dva načina za osvajanje kamenčića:

  • Jednostavnim potezom do sopstvene kalahе (ili dalje), gde kamenčić ostaje i ne računa se kao osvojen. U tom slučaju moguće je samo jedno osvajanje.
  • Stavljanjem poslednjeg kamenčića u praznu rupicu na svojoj strani — ako je naspramna rupica protivnika puna. Tada se svi kamenčići iz te rupice mogu prebaciti u svoju kalahu.

Ponovni potez je dozvoljen ako se prethodni završio u kalahi. Igra se završava kada jedan od igrača sakupi više od polovine svih kamenčića ili kada su sve rupice na jednoj strani potpuno prazne.

Saveti za igru

Mankala je prilično intuitivna igra u kojoj pobeda ne zavisi od složene strategije, već od pažnje i koncentracije. Među poznatim taktikama je takozvano „pravilo pite“, koje izjednačava šanse za pobedu u neizvesnim situacijama. Po tom pravilu, drugi igrač može posle prvog poteza da zameni strane sa prvim i preuzme pobedničku poziciju. Zato nema smisla započinjati igru odmah osvajanjem kamenčića u mankali.

Osim toga, ako žreb vama dodeli prvi potez, možete iskoristiti tu prednost tako što ćete uzeti sve kamenčiće iz krajnje leve rupice. Na kraju tog poteza odmah ćete moći da odigrate još jedan i onemogućite protivniku istu šansu!