Mankala je jedna od najstarijih društvenih igara u istoriji čovečanstva. Već vekovima se igra u Africi, Centralnoj Americi, kao i u zemljama južne i jugoistočne Azije. U tim regionima je popularna koliko i šah na Zapadu, a raznolika poput kartaških igara. Njeni koreni potiču iz višemilenijumskih zemljoradničkih kultura i kalendarskih ciklusa.
Ovo nije jedna jedina igra, već cela porodica igara koje povezuje sličan oblik table, ali se razlikuju po pravilima, broju rupa i strategijama. Omweso, bao, wari, „igra sa semenkama“ — sve su to popularne varijante mankale. Najpoznatija varijanta danas je kalah, amerikanizovana verzija koju je 1950-ih godina razvio Vilijam Džulijus Čempion Mlađi.
Istorija igre
Tabla za mankalu — redovi praznih rupa u koje se stavljaju semenke ili kamenčići — neizbežno podseća na poljoprivredu. Nije slučajno što su ovakve igre bile naročito rasprostranjene u starim agrarnim kulturama sa razvijenom zemljoradnjom.
Arheolozi se još nisu usaglasili oko tačnog porekla mankale. Table i prikazi igre pronađeni su u Starom Egiptu, Siriji, Sudanu i zemljama jugoistočne Azije. Ipak, najviše arheoloških nalazišta otkriveno je u severnoj Africi, u dolini Nila. Tamo su, na stubovima hramova, sarkofazima, kamenim fragmentima i čak na predmetima od slonovače, pronađene ručno urezane table za igru. Najstarije među njima datiraju iz IX–X veka pre nove ere, što čini mankalu jednom od najstarijih poznatih igara čovečanstva.
Pojedini istraživači povezuju elemente mankale sa religijskim obredima i žrtvovanjima, gde je brojanje semenki imalo ritualni značaj.
Pošto je „mankala“ arapska reč, postoji teorija da je ova porodica igara nastala na Bliskom istoku i odatle se proširila na Afriku i istočnu Aziju. Glavni argument za ovu teoriju je pominjanje mankale u starim religijskim tekstovima na arapskom jeziku.
U Aziji je bila poznata pod različitim imenima: congkak, dakon, makaotan, aggalakang, lamban. U Africi — kao bawo, omweso, endodoi, adi, hus, kale, ndoto, soro i mnogim drugim. Najsloženija verzija igre — bao — široko je rasprostranjena u Tanzaniji i Keniji, u istočnoj Africi.
Tokom kolonizacije Amerike (XVI–XVII vek), mankala je stigla na novi kontinent zajedno sa afričkim robovima. Tamo se ustalila na jugu Severne i severu Južne Amerike, gde je poznata kao wari ili američka mankala. U Sjedinjenim Državama su izrađene i komercijalne verzije igre sa plastičnim posudama i šarenim staklenim kamenčićima — za kućnu i edukativnu upotrebu.
U Evropi je igra postala poznata u XVII veku, naročito među engleskim trgovcima, ali ju je s vremenom potisnula druga zabava. Danas je poznata samo u nekim regionima, poput baltičkih zemalja, gde je poznata pod nemačkim imenom Bohnenspiel — „igra sa pasuljem“.
Od početka XXI veka mankala doživljava preporod: koristi se u obrazovanju, programima za razvoj dece, digitalnim verzijama i mobilnim aplikacijama. Aktivno je promovišu i kulturni centri kao deo nematerijalnog nasleđa. Godine 2020. UNESCO je priznao igru bao kao važan element kulturnog identiteta istočne Afrike.
Zanimljivosti
- Postoji više od 200 dokumentovanih varijanti mankale širom sveta. One se razlikuju po broju rupa, figuricama, načinu osvajanja, sistemu bodovanja i pravcu kretanja.
- U mnogim kulturama nisu korišćene posebne table: rupe su se urezivale direktno u zemlju, pesak, zidove hramova, kamenje ili čak u debla drveća. Takve „terenske“ verzije bile su praktične za nomade i ratnike.
- Brojne varijante mankale idealne su za učenje brojanja i logike kod male dece. U nekim regionima se zvanično koristi u vrtićima kao obrazovna metoda.
- U mnogim afričkim i azijskim kulturama igra se povezivala sa božanstvima žetve, ciklusom života i smrti, i sunčevim ritmovima. U Tanzaniji i na Madagaskaru se verovalo da mankala „uči strpljenju i poniznosti“.
- U grobnicama faraona XII egipatske dinastije (oko 1800. godine p. n. e.) pronađeni su predmeti sa urezanim rupama koje podsećaju na table za mankalu. To ovu igru čini jednom od najstarijih sa materijalnim dokazima postojanja.
- U zemljama poput Gane, Tanzanije i Nigerije organizuju se regionalni turniri — i među učenicima. Pobednici često ne dobijaju novac, već seme, džakove pirinča ili zemlju, čime se ističe veza igre sa agrarnom kulturom.
Kada savladate pravila i osnovnu strategiju, možete slobodno početi — mankala vas čeka! Igrajte online, besplatno i bez registracije.