Jedna od najpoznatijih društvenih igara, koja po popularnosti prevazilazi čak i čuvenu igru go, jeste Shogi, ili „japanski šah“. I ova igra se igra u paru, na tabli sa kvadratima, pomoću crnih i belih figura.
Međutim, za razliku od klasičnog šaha, u Shogiju prvi potez imaju crni — „sente“ (先手, „oni koji prvi igraju“), dok beli — „gote“ (後手, „oni koji igraju posle“) — idu drugi. Takođe se razlikuju tipovi, potezi i vrednosti figura, a veličina table nije ograničena na 8×8 — može dostići čak 36×36 polja!
Istorija igre
Nije poznato tačno kada je Shogi nastao, ali je sigurno da potiče iz Japana — otprilike između 794. i 1185. godine nove ere. Potvrdu za to nalazimo u traktatu „Novi zapisi o sarugakuu“ (新猿楽記), koji je napisao dvorski naučnik Fudživara no Akihira (藤原明衡) iz perioda Heijan (平安時代). U tom tekstu detaljno su opisana pravila igre, koja je već tada bila podeljena na „mali Shogi“ i „veliki Shogi“. Prva se igrala na tabli 9×9, a druga na tabli 13×13 polja.
Dublje istorijske analize upućuju na to da Shogi verovatno potiče od indijske igre čaturanga (चतुरङ्ग), baš kao i klasičan šah. Čaturanga se najpre proširila iz Indije u Persiju, gde se pretvorila u igru šatrandž (شَطْرَنْج). Kasnije je šatrandž postao popularan u jugoistočnoj Aziji, gde su na njegovoj osnovi nastali Xiangqi (象棋, Kina), Janggi (장기, Koreja) i Shogi (Japan).
Najstarijih 16 Shogi figura koje su arheolozi pronašli u prefekturi Nara datiraju iz 11. veka. Imaju pljosnati, petougaoni oblik sa ispisanim japanskim znakovima. Iako se oblik figura nije menjao, veličine tabli su se značajno razlikovale kroz epohe. Tako se između 1185. i 1573. godine u Japanu Shogi igrao na tablama do 36×36 polja, sa čak do 804 figure u jednoj partiji. To je igru činilo jednom od najkompleksnijih u svojoj kategoriji, daleko složenijom od zapadnog šaha.
Postojalo je više verzija Shogija: na primer Dai Shogi (大将棋, 15×15), Chū Shogi (中将棋, 12×12), Dai Dai Shogi (大大将棋, 17×17), Taikyoku Shogi (大局将棋, 36×36). Ove varijante su zahtevale ne samo izuzetnu memoriju i strateško razmišljanje, već i više sati ili dana za završetak jedne partije.
U 16. veku japanski car Go-Nara (後奈良天皇) pojednostavio je Shogi i doveo ga do savremenog oblika. Od tada se igra na fiksnoj tabli 9×9 polja, koristeći samo 40 figura. Go-Nara je uveo revolucionarno novo pravilo — mogućnost da se, pod određenim uslovima, koriste figure zarobljene od protivnika. Upravo je to učinilo Shogi zaista jedinstvenom igrom, a ne samo još jednom varijantom šaha.
Uvođenjem ovog pravila, Shogi se počeo smatrati ne samo strateškom igrom, već i igrom koja zahteva fleksibilnost razmišljanja: igrač mora da uzme u obzir ne samo svoje figure, već i one koje protivnik može iskoristiti protiv njega nakon zarobljavanja. Takva dinamika znatno proširuje spektar taktičkih mogućnosti.
Shogi je bio najpopularniji u Japanu od početka 17. do kraja 19. veka. Smatrao se omiljenom zabavom šoguna (vojnih zapovednika), a najbolji igrač dobijao je titulu meijin (名人, „veliki majstor“) i bio postavljan na zvaničnu poziciju ministra Shogija. U drugoj polovini 19. veka igra je izgubila državnu podršku, a posle Drugog svetskog rata bila je čak na ivici zabrane.
Razlog zbog kojeg je japanska vlada želela da zabrani Shogi bio je korišćenje zarobljenih figura, što je izazivalo asocijacije na ratne zarobljenike. Međutim, tadašnji Shogi majstor Masuda Kōzō (升田幸三) uspeo je da odbrani igru. Njegov glavni argument bio je da se u klasičnom šahu figure ne zarobljavaju već se „ubijaju“, što je još brutalnije.
Masuda Kōzō nije samo ubedio vlasti u kulturnu vrednost igre, već je organizovao demonstracione mečeve, objavljivao članke u štampi i pridobio podršku intelektualaca. Zahvaljujući njegovim naporima, Shogi je ne samo opstao, već je doživeo novi talas popularnosti u posleratnim godinama.
Zanimljivosti
Shogi je višestolećna japanska igra, oko koje se tokom poslednjih 900 godina skupilo mnoštvo zanimljivih činjenica. Neke od njih su:
- Uprkos uvreženom mišljenju, upravo je Shogi — a ne klasični šah — najpopularnija „šahovska“ igra na svetu, nastala iz indijske čaturange.
- U Japanu se 17. novembra zvanično obeležava Dan Shogija. Ova tradicija potiče iz 17. veka, kada su se pred šogunom odigravale svečane partije između najboljih igrača.
- U zavisnosti od nivoa umeća, igračima Shogija se dodeljuju titule (dan — 段) po sistemu „kyū-dan“ (級—段): amaterske, profesionalne muške i profesionalne ženske.
- U Japanu postoji škola posvećena isključivo ovoj igri. Prijem je dozvoljen samo učenicima starijim od 20 godina koji su dostigli peti amaterski dan.
- Najuspešniji igrač Shogija u periodu od 1990-ih do 2000-ih bio je Japanac Jošiharu Habu (羽生善治), koji je osvojio 99 titula. Tokom 2020-ih vodi njegov sunarodnik Sōta Fudžii (藤井聡太).
- Sōta Fudžii postao je najmlađi igrač u istoriji koji je osvojio titulu meijina sa 21 godinom, čime je oborio rekord star više od pola veka. Takođe je postao prvi u istoriji koji je istovremeno osvojio svih sedam glavnih titula.
Prema podacima iz 2025. godine, Shogi na amaterskom i profesionalnom nivou igra najmanje 20 miliona ljudi. To je znatno više od broja igrača Renjua i Goa. Shogi se s pravom smatra jednom od najpopularnijih društvenih igara, ne samo u Japanu, već i u celom svetu.
Ova igra ne razvija samo strateško razmišljanje, već i približava igrače bogatoj japanskoj kulturi. Mnogi koji je probaju jednom, ostaju verni ljubitelji Shogija ceo život.