Xiangqi online, besplatno

Xiangqi (象棋), poznat i kao kineski šah, klasična je strateška igra s dubokim povijesnim korijenima i posebnim statusom u kulturi Istočne Azije. Uz igru go, smatra se jednim od najvažnijih intelektualnih simbola kineske civilizacije.

Za razliku od zapadnog šaha, xiangqi se razvio prema vlastitim pravilima i logici, odražavajući jedinstven pogled na strategiju i prostor. Ova igra zahtijeva ne samo precizno računanje i logičko razmišljanje, već i suptilnu intuiciju — osobinu koja se iznimno cijeni u istočnjačkoj filozofiji.

Danas je xiangqi popularan ne samo u Kini, već i u Vijetnamu, gdje je poznat pod imenom cờ tướng i ima status nacionalne igre. U zemlji postoji razvijen sustav turnira koji uključuje profesionalna natjecanja kao i brojne amaterske lige.

Među kineskom dijasporom diljem svijeta xiangqi zadržava značenje kulturnog koda, povezujući generacije i predstavljajući ne samo razonodu, već i oblik intelektualne i povijesne baštine.

Povijest igre

Sve igre slične šahu potječu od chaturange (चतुरङ्ग), indijske igre iz 5.–6. stoljeća. Na Zapadu se razvila u klasični šah, u Koreji u janggi (장기, 將棋), u Japanu u shōgi (将棋), a u Kini u xiangqi. Sve ove igre igraju se na pravokutnim pločama s poljima i figurama različite vrijednosti. Prema drugoj teoriji, xiangqi je nastao neovisno o Indiji — u drevnoj Kini prije otprilike 2000 godina. Sačuvani dokumenti iz dinastije Han neizravno upućuju na to, no ne postoje konkretni dokazi.

Zanimljivo je da riječ “xiangqi” doslovno znači “šah sa slonom”, što se odražava u simbolici figura i u samom nazivu igre. Poznato je i da su u davnini postojale različite lokalne verzije xiangqija s različitim pravilima, sve dok se u 10. stoljeću nisu ustalili suvremeni standardi.

U svakom slučaju, u 8. stoljeću xiangqi se sigurno igrao u Kini, koristeći trodimenzionalne figure umjesto ravnih pločica kao u shōgiju. Među figurama su se nalazili kralj, slon, kočija i vojnici (pijuni) — isto kao u indijskoj chaturangi. Takva podudarnost teško da je slučajna, pa čak i ako xiangqi nije izravno potekao iz chaturange, jasno je da je bio pod njezinim snažnim utjecajem.

Ključna razlika između xiangqija i drugih šahovskih igara je postojanje “rijeke” koja dijeli ploču na dva dijela. Neke figure, poput slonova, ne mogu je prijeći, što dodaje dubinu strategiji. Osim toga, “palača” koja ograničava kretanje generala i stražara, jedinstvena je značajka koju nema nijedna druga varijanta šaha.

Popularnost xiangqija u Kini tijekom 8.–10. stoljeća je neosporna — igrali su ga i plemići i seljaci. Razlika se ogledala samo u cijeni i složenosti izrade ploča i figura. Jedan povijesni primjer je partija iz 10. stoljeća koju je skitnica Chen Tuan (陳摶) odigrao i pobijedio kineskog cara. Dugo vremena ova igra bila je isključivo kineska baština, a širenje na Zapad započelo je tek početkom 20. stoljeća.

U književnosti i slikarstvu tog razdoblja nalaze se spomena xiangqija, što potvrđuje njegov kulturni značaj. U drevnoj Kini igra se smatrala sredstvom za razvoj strateškog mišljenja i preporučivala se budućim državnim službenicima i vojskovođama.

Europljani su prvi put saznali za xiangqi preko crteža Françoisa Bouchera pod nazivom “Igra kineskog šaha”, koji je kao gravura prikazan u Parizu između 1741. i 1763. godine. Iako je igra bila poznata na Zapadu, počela se igrati tek 1930-ih. Poticaj popularnosti xiangqija bio je veliki turnir održan 1930. godine u Hong Kongu između timova iz južne i istočne Kine. Turnir je imao 16 kola i završio je neriješeno.

Od tada su u Kini osnovane brojne regionalne lige i obrazovne institucije u kojima se djeca uče xiangqiju od najranije dobi. Posebnu ulogu u razvoju igre imale su televizijske emisije s prijenosima partija i komentarima majstora, koje su se počele redovito prikazivati u kineskim medijima u drugoj polovici 20. stoljeća.

Osnutak Narodne Republike Kine 1949. godine ubrzao je popularizaciju xiangqija i započelo je organiziranje godišnjih natjecanja u ovoj igri, koja su privlačila brojne gledatelje kako u Kini tako i u inozemstvu. Godine 1956. xiangqi je službeno priznat kao sport u Kini.

Od 1980-ih godina održavaju se međunarodni turniri, uključujući svjetska prvenstva, s igračima iz Europe, SAD-a, Singapura, Vijetnama i drugih zemalja. Svjetska federacija za xiangqi (WXF, 世界象棋联合会) osnovana je 1993. godine i od tada koordinira održavanje velikih natjecanja diljem svijeta.

Zanimljivosti

Go i xiangqi su najpoznatije kineske društvene igre izvan Kine. Govoreći o kineskom šahu, izdvajamo nekoliko zanimljivosti o ovoj igri:

• Xiangqi je službeno uvršten u program Svjetskih misaonih igara 2008. i 2012. godine.
• 1970-ih godina u SSSR-u se pokušalo popularizirati xiangqi: prodavali su se teorijski priručnici i kompleti pod nazivom “Cho Hong Ki”. Međutim, to nije bilo dovoljno da se prevladaju kulturne razlike i jezične barijere.
• Najjači igrač kineskog šaha 20. stoljeća bio je Kinez Xie Xiaxun (谢侠逊). Napisao je prvu knjigu o ovoj igri na engleskom jeziku i kasnije postao potpredsjednik Kineskog xiangqi saveza (中国象棋协会).
• Najbolji igrač 21. stoljeća je zasad Lü Qin (吕钦) — peterostruki prvak Kine u ovom sportu.
• U kineskim školama xiangqi je uključen u neke izvannastavne aktivnosti kao sredstvo za razvoj logičkog i prostornog mišljenja.
• Na popularnim azijskim videoplatformama neke partije xiangqija dostižu milijune pregleda, osobito ako ih komentiraju poznati velemajstori.
• U kineskim muzejima mogu se vidjeti drevne ploče i figure za xiangqi izrađene od žada, bjelokosti i vrijednih vrsta drva.

Xiangqi nije samo varijanta šaha, već jedinstvena kulturna pojava koja u sebi objedinjuje tisućljetnu povijest, filozofiju i strateško razmišljanje Istoka. Njegova pravila, ploča i figure odražavaju kineski svjetonazor, a raznolikost taktičkih pristupa čini igru uzbudljivom i za početnike i za profesionalce. Danas xiangqi prelazi granice kineske kulture i postaje dio svjetske intelektualne baštine uz bok klasičnom šahu i gou.

Ako želite razviti logičko razmišljanje, naučiti predviđati poteze i pritom dodirnuti drevnu tradiciju — pokušajte zaigrati xiangqi. Čak i jedna partija može vas iznenaditi svojom dubinom i nepredvidivošću.

Za razliku od klasičnog šaha koji se igra na ploči 8×8, ploča za Xiangqi je asimetrična i sastoji se od 9×10 linija. Figure se ne postavljaju u središte polja, već na njihova križanja (kao u igri go). U središtu ploče prolazi linija razdvajanja koja se simbolično naziva „rijeka“. Ona utječe na kretanje figura i ima izuzetno važno strateško značenje.

Ova osobitost čini igru ne samo vizualno originalnom, već i dodatno otežava pozicionu borbu: ista figura može se ponašati sasvim drugačije prije i nakon prelaska rijeke. Osim toga, s obje strane ploče nalazi se „palača“ veličine 3×3 polja – područje ograničeno za kretanje kralja i savjetnika, što igri daje posebnu unutarnju simetriju.

Na početku igre svaki igrač ima isti set figura različite vrijednosti, uključujući:

• Kula – vrijednosti 9 jedinica.
• Top – vrijednosti 4,5 jedinica.
• Konj – vrijednosti 4 jedinice.
• Slon – vrijednosti 2 jedinice.
• Savjetnik – vrijednosti 2 jedinice.

Igrač također raspolaže pješacima, koji prije prelaska „rijeke“ vrijede jednu jedinicu, a nakon prelaska dvije. Figure se razlikuju po boji, a često su izrađene u obliku minijaturnih vojnika, topova i konjanika. To čini igru živopisnijom i zanimljivijom – osobito djeci.

Tradicionalno crvene figure igraju prve – taj je element zadan u suvremenim pravilima i utječe na otvaranje partije. Hijeroglifi ispisani na figurama razlikuju se ovisno o strani: iste figure kod crvenih i crnih mogu imati različite natpise, što dodatno naglašava bogatu vizualnu kulturu igre.

Kako se figure kreću

Svaka figura u igri Xiangqi ima jedinstvene mogućnosti kretanja – kao i u klasičnom šahu – i određena ograničenja. Pravila su sljedeća:

• Kralj se kreće samo jedno polje – vodoravno ili okomito – i ne smije napustiti područje od 9 polja koje se naziva „palača“.
• Savjetnik se kreće jedno polje dijagonalno i također ne smije izaći iz „palače“.
• Slon se kreće točno dva polja dijagonalno (ne manje) i ne smije prijeći „rijeku“.
• Kula se može kretati proizvoljan broj polja vodoravno ili okomito – ali samo ako nema drugih figura koje joj stoje na putu.
• Konj se kreće u obliku slova „L“ – dva polja naprijed i jedno u stranu. Za razliku od klasičnog šaha, u Xiangqiju konj ne može „preskakati“ druge figure.
• Top je jedinstvena figura bez ekvivalenta u zapadnom šahu. Kreće se poput kule, ali da bi napao, mora „preskočiti“ točno jednu figuru – tzv. lafet. Ta mu osobina omogućuje neočekivane taktičke napade s velike udaljenosti i čini ga posebno opasnim u otvorenim pozicijama.
• Pješak se prije prelaska rijeke može kretati samo jedno polje naprijed, a nakon prelaska može i jedno polje udesno ili ulijevo.
• U Xiangqiju pješak ne može ići unatrag niti se promovirati u drugu figuru, kao u klasičnom šahu. To znatno ograničava njegovu upotrebu u završnici.

Pravila igre

Cilj igre je matirati protivničkog kralja, tj. blokirati sve njegove legalne poteze. Pritom se moraju poštovati sljedeća ograničenja:

• Oba kralja ne smiju biti na istoj okomitoj liniji ako među njima nema drugih figura.
• Kralj ne smije stajati na polju koje napada protivnik.
• „Vječni napad“ i „vječni šah“, kada kralj neprestano izmiče prijetnjama, nisu dopušteni.
• Postoje i tehnička pravila koja ograničavaju ponavljanje istih pozicija: ako igrač tri puta ponovi istu poziciju bez napretka, može biti upozoren ili izgubiti partiju – osobito na turnirima.

U Xiangqiju je također moguća pat situacija, kada igrač ne može povući nijedan legalan potez bez kršenja prethodno navedenih pravila. To se računa kao poraz – kao i mat.

Savjeti za igru

Xiangqi se znatno razlikuje od klasičnog šaha i može biti zanimljiv dodatak vašoj kolekciji društvenih igara. Da biste naučili pobjeđivati, preporučuje se:

• Napredovati pločom postupno, ojačati krila i blokirati protivničke napade.
• Istovremeno se brinuti za napad i obranu vlastitih figura.
• Žrtvovati figure kada je to potrebno za pobjedu.
• Izbjegavati izravne sukobe s protivničkom vojskom.
• Iskoristiti prednosti pješaka, koji nakon prelaska „rijeke“ postaju među najučinkovitijim figurama.
• Važno je znati da je u Xiangqiju brz razvoj ključan: izvesti kule i topove u aktivne pozicije tijekom prvih 5–7 poteza omogućuje kontrolu centra i sprječava inicijativu protivnika.
• Jedna od čestih pogrešaka početnika je prevelika koncentracija snaga u sredini ploče. U Xiangqiju bočni napadi – posebno uz pomoć topa i konja – imaju veliku ulogu.
• Pokazalo se da su najučinkovitije strategije one koje se temelje na predviđanju protivničkih poteza i održavanju taktičke inicijative, a ne na razmjeni figura.
• Učenje klasičnih otvaranja (poput „središnjeg topa“ ili „obrnutog slona“) pomoći će vam da se brže snađete u strukturi igre i razvijete dugoročnu pozicionu inicijativu.

Već i kratko upoznavanje s pravilima i nekoliko trening-partija može vam pomoći da osjetite dubinu i ritam igre. Na početku je korisno igrati protiv umjetne inteligencije – većina aplikacija omogućuje odabir težine i prilagodbu stila igre.

Možete također proučavati partije s komentarima velemajstora – takvi videozapisi i interaktivne analize široko su dostupni na specijaliziranim platformama. Pomažu u bržem razumijevanju taktičkih rješenja, otvaranja i uobičajenih pogrešaka početnika.

Xiangqi nije samo zanimljivo razonodno zanimanje, već i snažan intelektualni trening koji razvija analitičko razmišljanje, vizualno pamćenje i prostornu maštu.