Xiangqi (象棋), poznat i kao kineski šah, klasična je strateška igra s dubokim povijesnim korijenima i posebnim statusom u kulturi Istočne Azije. Uz igru go, smatra se jednim od najvažnijih intelektualnih simbola kineske civilizacije.
Za razliku od zapadnog šaha, xiangqi se razvio prema vlastitim pravilima i logici, odražavajući jedinstven pogled na strategiju i prostor. Ova igra zahtijeva ne samo precizno računanje i logičko razmišljanje, već i suptilnu intuiciju — osobinu koja se iznimno cijeni u istočnjačkoj filozofiji.
Danas je xiangqi popularan ne samo u Kini, već i u Vijetnamu, gdje je poznat pod imenom cờ tướng i ima status nacionalne igre. U zemlji postoji razvijen sustav turnira koji uključuje profesionalna natjecanja kao i brojne amaterske lige.
Među kineskom dijasporom diljem svijeta xiangqi zadržava značenje kulturnog koda, povezujući generacije i predstavljajući ne samo razonodu, već i oblik intelektualne i povijesne baštine.
Povijest igre
Sve igre slične šahu potječu od chaturange (चतुरङ्ग), indijske igre iz 5.–6. stoljeća. Na Zapadu se razvila u klasični šah, u Koreji u janggi (장기, 將棋), u Japanu u shōgi (将棋), a u Kini u xiangqi. Sve ove igre igraju se na pravokutnim pločama s poljima i figurama različite vrijednosti. Prema drugoj teoriji, xiangqi je nastao neovisno o Indiji — u drevnoj Kini prije otprilike 2000 godina. Sačuvani dokumenti iz dinastije Han neizravno upućuju na to, no ne postoje konkretni dokazi.
Zanimljivo je da riječ “xiangqi” doslovno znači “šah sa slonom”, što se odražava u simbolici figura i u samom nazivu igre. Poznato je i da su u davnini postojale različite lokalne verzije xiangqija s različitim pravilima, sve dok se u 10. stoljeću nisu ustalili suvremeni standardi.
U svakom slučaju, u 8. stoljeću xiangqi se sigurno igrao u Kini, koristeći trodimenzionalne figure umjesto ravnih pločica kao u shōgiju. Među figurama su se nalazili kralj, slon, kočija i vojnici (pijuni) — isto kao u indijskoj chaturangi. Takva podudarnost teško da je slučajna, pa čak i ako xiangqi nije izravno potekao iz chaturange, jasno je da je bio pod njezinim snažnim utjecajem.
Ključna razlika između xiangqija i drugih šahovskih igara je postojanje “rijeke” koja dijeli ploču na dva dijela. Neke figure, poput slonova, ne mogu je prijeći, što dodaje dubinu strategiji. Osim toga, “palača” koja ograničava kretanje generala i stražara, jedinstvena je značajka koju nema nijedna druga varijanta šaha.
Popularnost xiangqija u Kini tijekom 8.–10. stoljeća je neosporna — igrali su ga i plemići i seljaci. Razlika se ogledala samo u cijeni i složenosti izrade ploča i figura. Jedan povijesni primjer je partija iz 10. stoljeća koju je skitnica Chen Tuan (陳摶) odigrao i pobijedio kineskog cara. Dugo vremena ova igra bila je isključivo kineska baština, a širenje na Zapad započelo je tek početkom 20. stoljeća.
U književnosti i slikarstvu tog razdoblja nalaze se spomena xiangqija, što potvrđuje njegov kulturni značaj. U drevnoj Kini igra se smatrala sredstvom za razvoj strateškog mišljenja i preporučivala se budućim državnim službenicima i vojskovođama.
Europljani su prvi put saznali za xiangqi preko crteža Françoisa Bouchera pod nazivom “Igra kineskog šaha”, koji je kao gravura prikazan u Parizu između 1741. i 1763. godine. Iako je igra bila poznata na Zapadu, počela se igrati tek 1930-ih. Poticaj popularnosti xiangqija bio je veliki turnir održan 1930. godine u Hong Kongu između timova iz južne i istočne Kine. Turnir je imao 16 kola i završio je neriješeno.
Od tada su u Kini osnovane brojne regionalne lige i obrazovne institucije u kojima se djeca uče xiangqiju od najranije dobi. Posebnu ulogu u razvoju igre imale su televizijske emisije s prijenosima partija i komentarima majstora, koje su se počele redovito prikazivati u kineskim medijima u drugoj polovici 20. stoljeća.
Osnutak Narodne Republike Kine 1949. godine ubrzao je popularizaciju xiangqija i započelo je organiziranje godišnjih natjecanja u ovoj igri, koja su privlačila brojne gledatelje kako u Kini tako i u inozemstvu. Godine 1956. xiangqi je službeno priznat kao sport u Kini.
Od 1980-ih godina održavaju se međunarodni turniri, uključujući svjetska prvenstva, s igračima iz Europe, SAD-a, Singapura, Vijetnama i drugih zemalja. Svjetska federacija za xiangqi (WXF, 世界象棋联合会) osnovana je 1993. godine i od tada koordinira održavanje velikih natjecanja diljem svijeta.
Zanimljivosti
Go i xiangqi su najpoznatije kineske društvene igre izvan Kine. Govoreći o kineskom šahu, izdvajamo nekoliko zanimljivosti o ovoj igri:
- Xiangqi je službeno uvršten u program Svjetskih misaonih igara 2008. i 2012. godine.
- 1970-ih godina u SSSR-u se pokušalo popularizirati xiangqi: prodavali su se teorijski priručnici i kompleti pod nazivom “Cho Hong Ki”. Međutim, to nije bilo dovoljno da se prevladaju kulturne razlike i jezične barijere.
- Najjači igrač kineskog šaha 20. stoljeća bio je Kinez Xie Xiaxun (谢侠逊). Napisao je prvu knjigu o ovoj igri na engleskom jeziku i kasnije postao potpredsjednik Kineskog xiangqi saveza (中国象棋协会).
- Najbolji igrač 21. stoljeća je zasad Lü Qin (吕钦) — peterostruki prvak Kine u ovom sportu.
- U kineskim školama xiangqi je uključen u neke izvannastavne aktivnosti kao sredstvo za razvoj logičkog i prostornog mišljenja.
- Na popularnim azijskim videoplatformama neke partije xiangqija dostižu milijune pregleda, osobito ako ih komentiraju poznati velemajstori.
- U kineskim muzejima mogu se vidjeti drevne ploče i figure za xiangqi izrađene od žada, bjelokosti i vrijednih vrsta drva.
Xiangqi nije samo varijanta šaha, već jedinstvena kulturna pojava koja u sebi objedinjuje tisućljetnu povijest, filozofiju i strateško razmišljanje Istoka. Njegova pravila, ploča i figure odražavaju kineski svjetonazor, a raznolikost taktičkih pristupa čini igru uzbudljivom i za početnike i za profesionalce. Danas xiangqi prelazi granice kineske kulture i postaje dio svjetske intelektualne baštine uz bok klasičnom šahu i gou.
Ako želite razviti logičko razmišljanje, naučiti predviđati poteze i pritom dodirnuti drevnu tradiciju — pokušajte zaigrati xiangqi. Čak i jedna partija može vas iznenaditi svojom dubinom i nepredvidivošću.