Sudoku (数独) — jedna je od najpoznatijih brojčanih zagonetki na svijetu, koja je osvojila globalnu popularnost i postala dijelom svakodnevne kulture. Njegove se zadaće svakodnevno objavljuju u novinama diljem svijeta, a milijuni ljudi svih uzrasta započinju jutro uzbudljivim ispunjavanjem magičnog kvadrata. Zanimljivo je da, unatoč japanskom nazivu, podrijetlo Sudokua nije povezano s Japanom: britanski tisak je isticao da je zagonetka koja je osvojila naciju zapravo započela u malom njujorškom časopisu. Ova se igra razlikuje od drugih logičkih zabava jednostavnošću pravila i dubinom rješenja — razvija inteligenciju, pruža zadovoljstvo istraživanja i odavno je postala sinonim za elegantnu logičku zagonetku.
Povijest Sudokua
Preteče zagonetke
Ideja koja stoji iza Sudokua ima povijest dužu od dva stoljeća. Još u 18. stoljeću švicarski matematičar Leonhard Euler opisao je Carré latin (latinske kvadrate) — tablice u kojima se simboli ne ponavljaju ni u jednom retku ni u jednom stupcu. Bio je to matematički koncept koji je postao prototip budućih brojčanih zagonetki. Krajem 19. stoljeća u francuskom tisku pojavile su se prve igre koje su podsjećale na Sudoku.
Tako je 1892. godine list Le Siècle objavio magični kvadrat 9×9, u kojem se brojevi nisu smjeli samo ponavljati nego su se morali i zbrajati u isti zbroj po redcima, stupcima i glavnim dijagonalama. Konkurentno izdanje, novine La France, 1895. godine ponudile su pojednostavljenu verziju bez zbrajanja — svaki je broj od 1 do 9 trebao biti zastupljen jednom u svakom retku, stupcu i u takozvanom «đavolskom kvadratu» 3×3 (povijesni izraz koji je koristila redakcija). U biti, to je bila gotovo suvremena igra Sudokua, samo bez vizualne podjele na manje kvadrate. Te francuske zagonetke nisu dugo potrajale — od početka 20. stoljeća pale su u zaborav, a sve do 1970-ih takvi zadaci nisu privlačili pozornost.
Nastanak suvremenog Sudokua
Suvremena povijest klasičnog Sudokua započela je u SAD-u. Godine 1979. američko izdavaštvo Dell Magazines objavilo je novu zagonetku pod nazivom Number Place. Njezinim se autorom smatra neovisni autor zagonetki Howard Garns — 74-godišnji umirovljeni arhitekt iz Indiane. Časopisi Dell nisu navodili autorstvo zadataka, ali su kasnije istraživači, osobito povjesničar križaljki Will Shortz, otkrili da se ime Garnsa pojavljivalo u svim izdanjima s ovom novom zagonetkom i izostajalo u ostalima. Tako je svijet saznao za čovjeka koji je osmislio Sudoku u njegovu suvremenom obliku.
Prva objava Number Placea izašla je u svibanjskom broju časopisa Dell Pencil Puzzles & Word Games i odmah privukla ljubitelje zagonetki. Pravila su u potpunosti odgovarala današnjima: zadatak je bio ispuniti prazna polja tako da se u svakom retku, svakom stupcu i svakom malom kvadratu 3×3 nađu sve znamenke od 1 do 9, bez ponavljanja. Garns je brzo doradio format: kako su se prisjećali kolege, pojednostavio je uvjete na minimum, uklonivši nepotrebne složenosti. Kasnije se zagonetka redovito objavljivala u američkim zbirkama, iako je ostala nišna zabava. Sam Garns nije dočekao svjetski trijumf svojeg djela — preminuo je 1989. godine, ne saznavši koliku će popularnost dosegnuti igra koju je stvorio.
Osvajanje Japana
Početkom 1980-ih brojčana je zagonetka prešla ocean i dobila novi život u Japanu. Godine 1984. Maki Kaji (鍜治 真起), osnivač prvog japanskog časopisa zagonetki, naišao je na američki Number Place i odlučio ga predstaviti japanskim čitateljima. U travanjskom broju časopisa Monthly Nikolist objavljena je prilagođena verzija zagonetke pod dugim naslovom «Sūji wa dokushin ni kagiru» (数字は独身に限る) — što je doslovno značilo «brojevi moraju ostati samci», tj. ne smiju se ponavljati. Upravo je ovaj šaljivi izraz poslužio kao osnova novog naziva. Na savjet kolega, Maki Kaji skratio je frazu u sažetu riječ «Sūdoku» (数独, «broj koji ostaje jedinstven»), uzevši samo prve znakove sastavnih riječi. Tako je nastalo ime koje će ubrzo postati poznato u cijelom svijetu.
No, u početku je Sudoku osvajao samo Japan. Kaji i njegovi prijatelji iz tvrtke Nikoli — nazvane po trkaćem konju koji je pobijedio na derbiju 1980. godine — aktivno su promovirali novu igru. Časopis Nikoli počeo je redovito objavljivati Sudoku od 1984. godine, premda isprva nije bio hit i bio je manje popularan od drugih zagonetki u izdanju. S vremenom je interes rastao, ponajviše zato što je Nikoli poticao čitatelje da šalju vlastite varijante zadataka. Godine 1986. redakcija je uvela dva pravila oblikovanja: broj unaprijed ispunjenih znamenki ograničen je na 32, a njihov je raspored postao simetričan u odnosu na središte mreže. Ti su standardi zagonetkama dali estetičnost i dodatnu složenost.
Do 1990-ih Sudoku je već čvrsto ušao u japansku igraću kulturu — objavljivao se u novinama (primjerice, dnevnik Asahi Shimbun uključio je Sudoku u svoje stranice), održavali su se lokalni turniri i formirala se zajednica zaljubljenika. U Japanu je naziv «Sudoku» postao zaštitni znak tvrtke Nikoli, pa su drugi izdavači morali koristiti izvorni naziv Number Place (番号プレース) ili njegovu skraćenu formu Nanpure (ナンプレ). Tako je došlo do zanimljive podjele: u Japanu se igra češće nazivala engleskim imenom — Number Place, dok se izvan Japana učvrstilo japansko ime — Sudoku.
Globalna popularnost
Širenje Sudokua do razine globalnog fenomena trajalo je dva desetljeća. Krajem 1990-ih za japansku zagonetku se doznalo na Zapadu — ponajviše slučajno. Godine 1997. novozelandski odvjetnik i umirovljeni sudac Wayne Gould, šetajući Tokijom, ugledao je knjigu sa Sudokua i zainteresirao se za zagonetku. Tijekom nekoliko godina razvio je računalni program koji je generirao jedinstvene zadatke, a početkom 2000-ih aktivno je nudio Sudoku izdavačima novina.
Prvi je bio mali list Conway Daily Sun u saveznoj državi New Hampshire (SAD), koji je objavio Sudoku u jesen 2004. godine. No, pravi eksplozivni uspjeh došao je u Europi. Gould se obratio londonskom listu The Times, gdje su znali za ljubav Britanaca prema križaljkama i brojčanim zagonetkama. Dana 12. studenoga 2004. godine The Times je objavio prvu zagonetku pod imenom Su Doku i u svega nekoliko tjedana nova je igra privukla pozornost čitatelja. Već početkom 2005. Sudoku je postao nacionalna strast u Ujedinjenom Kraljevstvu: zagonetke su postale svakodnevna rubrika u mnogim velikim izdanjima, a pojavili su se posebni časopisi i knjige zbirki.
Novine su priređivale šaljive akcije — primjerice, tjednik The Guardian G2 u svibnju 2005. proglasio se prvim izdanjem koje je na svakoj stranici broja objavilo mrežu Sudokua. Do ljeta 2005. diljem zemlje ljudi u vlakovima i autobusima bili su zaokupljeni rješavanjem brojeva, a u svakodnevni su govor čvrsto ušli pojmovi «lagan», «težak» i «đavolski» u odnosu na razine Sudokua. Potražnja za novim zadacima bila je toliko velika da se za pravo na njihovo objavljivanje razvila konkurencija među izdavačima i autorima. Prema procjenama, do kraja desetljeća broj redovitih igrača Sudokua diljem svijeta premašio je 100 milijuna ljudi — fenomenalan uspjeh za igru koja je donedavno bila poznata samo uskom krugu entuzijasta.
Do 2006. godine globalna Sudoku-manija stigla je do Rusije i drugih zemalja postsovjetskog prostora — novine i časopisi posvuda su počeli objavljivati ove japansko-američke zagonetke. Popularnosti je pridonio i razvoj digitalne tehnologije. Sudoku je prešao na mobilne telefone i računala: već 2005–2006. pojavile su se videoigre i aplikacije koje su omogućavale rješavanje Sudokua na ekranu. Nakon otvaranja internetske trgovine App Store 2008. godine, u prvih je dva tjedna u njoj bilo oko 30 Sudoku igara za iPhone. Sada se u ovoj zagonetki moglo okušati u bilo kojem formatu — od tiskanih zbirki do web stranica ili pametnih telefona.
Globalno priznanje Sudokua potvrđeno je i na natjecateljskoj razini. Godine 2006. u Italiji je održano prvo svjetsko prvenstvo u Sudokuu, koje je organizirala Svjetska federacija zagonetki (World Puzzle Federation). Od tada se prvenstva održavaju svake godine i okupljaju najbolje rješavače sa svih kontinenata. Zagonetka je ušla i u televizijsku kulturu: ljeta 2005. britanski kanal Sky One priredio je prvo televizijsko natjecanje u povijesti, Sudoku Live, gdje su se timovi natjecatelja natjecali u brzini rješavanja u prijenosu uživo. Nešto kasnije na BBC-u se pojavila kviz-emisija Sudo-Q, koja je kombinirala elemente kviza i pojednostavljenog Sudokua. Zagonetka s brojevima postala je istinski međunarodni jezik: bez obzira na materinski jezik, igrači diljem svijeta razumiju bit ovih mreža 9×9 i uživaju u njihovom rješavanju.
Varijante igre Sudoku
Klasična verzija Sudokua koristi mrežu 9×9 i znamenke 1–9, ali s vremenom se pojavilo mnoštvo varijacija ove igre. Najjednostavnije su umanjene ili, naprotiv, povećane mreže. Za početnike i djecu postoje mini-Sudokui na polju 4×4 ili 6×6, gdje treba rasporediti brojeve 1–4 ili 1–6. Popularni su i prošireni formati: primjerice, list The Times objavljuje Sudoku 12×12, u kojem se koriste brojevi do 12. Dell Magazines redovito tiska zagonetku 16×16 pod nazivom Number Place Challenger, u kojoj sudjeluju znamenke 1–16 (ponekad se umjesto 10–16 koriste slova A–F).
Japanski izdavači iz Nikolija otišli su još dalje, stvorivši gigantski Sudoku veličine 25×25 (poznat kao Sudoku the Giant). Najekstremnija varijanta bila je mreža 100×100, koja je neslužbeno dobila naziv «Sudoku-zilla»: taj je golemi zadatak objavljen 2010. godine i postao je nevjerojatan izazov čak i za najstrpljivije igrače. Drugi smjer varijacija jesu kombinirana i dodatno otežana pravila.
Postoje Sudokui s preklapajućim poljima, gdje se nekoliko mreža preklapa. Primjer je poznati Samurai Sudoku, koji se sastoji od pet međusobno preklapajućih mreža 9×9, tvoreći oblik japanskog lepeze (u Japanu se ova varijanta naziva Gattai-5, tj. «pet u jednom»). Druga kategorija je dodavanje novih logičkih zahtjeva. Tako Diagonal Sudoku traži da se brojevi ne ponavljaju samo u redcima i blokovima, nego i na obje velike dijagonale polja. Popularna varijanta Killer Sudoku kombinira klasična pravila s elementima kakura: mreža je podijeljena u grupe polja, za svaku je navedena suma, a igrač mora rasporediti brojeve tako da se ne ponavljaju i da u zbroju daju zadani broj. Pri tome osnovna ograničenja Sudokua ostaju na snazi.
Postoje varijacije s dodatnim ograničenjima, primjerice Even-Odd Sudoku, gdje su neka polja označena i u njih se mogu upisivati samo parni ili samo neparni brojevi. Ima verzija bez početnih znamenki, ali s drugim tragovima — primjerice, znakovima usporedbe («veće-manje» između susjednih polja) ili oznakama razlike od 1 (tzv. uzastopni Sudoku). Konačno, pojavile su se i trodimenzionalne verzije — primjerice, Sudoku Cube, analog Rubikove kocke, gdje je potrebno složiti boje ili brojeve prema principima Sudokua na svim plohama kocke.
Teško ih je sve nabrojati — mašta autora čini se beskonačnom. No u svim se tim verzijama zadržava duh izvorne igre: bilo da je riječ o novom obliku polja ili dodatnom uvjetu, cilj ostaje logički rasporediti skup simbola bez ponavljanja prema zadanim pravilima.
Zanimljivosti o Sudokuu
- Rekordi i matematika. Kombinatorika Sudokua zadivljuje maštu. Matematičari Bertram Felgenhauer i Frazer Jarvis izračunali su da broj različitih riješenih mreža 9×9 (računajući različita popunjavanja, a ne zadatke) iznosi 6 670 903 752 021 072 936 960 — više od šest sekstilijuna varijanti. Pri tome je ispravno sastavljena zagonetka uređena tako da ima jedinstveno rješenje. Minimalan broj zadanih znamenki pri kojem zadatak ostaje jednoznačno rješiv jest 17: zagonetke s 16 ili manje zadanih znamenki ne postoje. Ova je činjenica konačno potvrđena 2014. godine računalnim pretraživanjem, koje je dokazalo nepostojanje ispravnih Sudokua s 16 otkrivenih brojeva. Danas je poznato mnoštvo jedinstvenih zagonetki sa 17 zadanih znamenki — pravi izazov i izvor inspiracije za ljubitelje uzbudljivog Sudokua.
- Najveći Sudoku. Osim spomenute mreže 100×100, u svijetu su postavljani neobični rekordi. Godine 2018. u Italiji je stvorena fizička zagonetka Sudokua veličine 369 m² — golemo polje na gradskoj tržnici po kojem se moglo hodati. A Maki Kaji, tvorac naziva Sudoku, istaknuo se drugim postignućem: 2017. godine objavio je najveću križaljku u povijesti — mrežu dugu 30 metara sa 59 381 riječju vodoravno i 59 365 okomito, pokazujući tako da ljubav prema zagonetkama može poprimiti najveće razmjere.
- Nesvakidašnja uporaba. U lipnju 2008. sudski proces zbog droge u Australiji završio je skandalom kada se otkrilo da su četvorica porotnika umjesto slušanja iskaza kriomice rješavala Sudoku. Višemjesečno suđenje je prekinuto, a sud je odredio novo suđenje, potrošivši uzalud više od 1 milijun australskih dolara. Ovaj kuriozni slučaj pokazao je koliko zavodljiva može biti jednostavna brojčana igra — do te mjere da ljudi zaboravljaju na svoje dužnosti.
- Sudoku u popularnoj kulturi. U jeku buma 2005. Sudoku je prodrio u različite sfere života. U Ujedinjenom Kraljevstvu prikazivale su se TV emisije u kojima su se poznate osobe natjecale u brzom rješavanju Sudokua. Skladatelji su stvarali glazbu inspiriranu logikom brojeva: australski glazbenik Peter Levy napisao je pop pjesmu «Sudoku, Just Sudoku», nastalu pod dojmom popularnosti zagonetke i predloženu za nagradu japanskog veleposlanstva. U književnosti je zagonetka također ostavila trag — detektivi i trileri toga doba često su spominjali kvadratne mreže kao hobi junaka ili dio zapleta. A 2006. godine u Engleskoj je izdana društvena igra Sudoku Board Game, u kojoj je princip zagonetke ostvaren pomoću pomičnih žetona na ploči, što je omogućilo natjecanje više igrača. Za samo nešto više od godinu dana riječ «Sudoku» pretvorila se iz nepoznatog pojma u kulturni mem, simbol intelektualne zabave novog stoljeća.
- Najteži Sudoku. Godine 2010. finski matematičar Arto Inkala, profesor Helsinškog sveučilišta, sastavio je zadatak koji je britanski tisak — posebice The Guardian i niz drugih izdanja — predstavio kao «najkompliciraniji Sudoku na svijetu». Njegovo rješenje zahtijevalo je desetke koraka i primjenu rijetkih logičkih tehnika. Sljedećeg dana redakcije su objavile detaljnu shemu rješenja kako bi pokazale da zadatak ima jedinstven izlaz. No važno je naglasiti: radilo se o medijskom naslovu, a ne o službeno priznatome rekordu, budući da ne postoje objektivni kriteriji za određivanje «najkompliciranijeg» Sudokua. Ipak, Inkalina zagonetka postala je simbol krajnje složenosti u javnom doživljaju i do danas se spominje kao primjer intelektualnog izazova dostojnog stručnjaka.
- Kognitivni treninzi za starije osobe. U Japanu i nizu drugih zemalja Sudoku se široko koristi u zdravstvenim i obrazovnim programima za starije ljude. Istraživanja, uključujući publikacije u časopisima Frontiers in Aging Neuroscience i Frontiers in Psychology, bilježe pozitivan utjecaj redovitog rješavanja ovakvih zadataka na pažnju, pamćenje i brzinu reakcije. Na japanskim uzorcima primijećeno je da svakodnevna praksa Sudokua pridonosi očuvanju kognitivnih funkcija i usporavanju starenja. Znanstvenici ističu: unatoč koristima, opći znanstveni konsenzus ostaje oprezan jer dugoročni učinci još zahtijevaju dodatna potvrđivanja. Ipak, Sudoku je čvrsto ušao u arsenal tzv. «mentalne gimnastike» i postao dijelom pristupa aktivnom starenju, zajedno s križaljkama, društvenim igrama i drugim oblicima intelektualne aktivnosti.
Put Sudokua — od Eulerova koncepta latinskog kvadrata do svjetskog fenomena — jasno pokazuje kakvu važnost može steći igra naizgled jednostavna na prvi pogled. Danas Sudoku nije samo način za provođenje vremena, nego i element suvremene kulture, koji povezuje ljude kroz ljubav prema logičkim izazovima. Zagonetka je odigrala veliku ulogu u popularizaciji matematičkog razmišljanja: kako je primijetio kolumnist The Guardiana, Sudoku je možda jedina igra koja je usadila radost rješavanja matematičkih zadataka tako širokom krugu ljudi.
Nastao na spoju američke domišljatosti i japanske finesa u dizajnu igara, Sudoku je u sebe uzeo najbolje osobine logičkih igara — eleganciju, privlačnost i sposobnost treniranja uma. Nije slučajno da ga i danas nazivaju «magiјom brojeva», podrazumijevajući onu posebnu privlačnost kojom se znamenke slažu u savršen poredak. Sudoku zauzima počasno mjesto među klasičnim zagonetkama, stojeći uz bok šahu, križaljkama i Rubikovoj kocki po utjecaju na masovnu kulturu i ljudske umove.
Upoznavanje s poviješću ove zagonetke pomaže drukčije sagledati i sam proces njezina rješavanja. Svaka popunjena mreža postaje mala pobjeda razuma koji uređuje kaos brojeva. Za to nisu potrebne posebne vještine ili oprema — samo pažnja, strpljenje i želja da se iskuša vlastita snaga. Sudoku se cijeni zbog rijetkog spoja koristi i užitka: igra razvija logiku i pamćenje, a istovremeno pruža estetsko zadovoljstvo uređenog poretka. Upravo zato se sve češće doživljava ne samo kao zabava, nego i kao elegantan hobi, svojevrsna gimnastika za um.