Solitaire online, besplatno

Solitaire je jedna od najpoznatijih kartaških igara za jednog igrača, koja spaja jednostavna pravila s dubokom logičkom strukturom. Tijekom stoljeća svog postojanja igra je prošla put od aristokratske razonode do digitalne zabave, postavši dijelom svakodnevne kulture u mnogim zemljama. Za razliku od većine kartaških igara, Solitaire je namijenjen individualnom igranju, gdje su važni pažnja, dosljednost i sposobnost razmišljanja nekoliko poteza unaprijed. Njegova popularnost uvelike je povezana s univerzalnošću: dovoljna je jedna špil karata da bi se dobila aktivnost istodobno mirna i intelektualno bogata.

Posebno mjesto u povijesti Solitaira zauzima Klondike — varijanta koja je s vremenom postala gotovo sinonim cijele igre. Upravo je ova verzija stekla najveću prepoznatljivost zahvaljujući uspješnom spoju logike i slučajnosti, kao i širokom širenju u digitalnom okruženju. Solitaire je zauzeo stabilno mjesto u kulturi: od viktorijanskih salona do standardnih aplikacija u operacijskim sustavima. Doživljava se ne samo kao igra, već i kao oblik organiziranog odmora — način da se preusmjeri pažnja, usredotoči i odmakne od vanjske vreve.

Povijest Solitaira

Podrijetlo i rane godine

Točno podrijetlo Solitaira ostaje nejasno, no istraživači se slažu da su se kartaške igre s rasporedom — preteče Solitaira — pojavile u Europi potkraj 18. stoljeća. Najvjerojatnijim mjestom nastanka Solitaira smatra se Sjeverna i Srednja Europa — ponajprije Skandinavija, Francuska i Njemačka. Zanimljivo je da su se u nekim jezicima sačuvali tragovi ranog mističnog poimanja Solitaira. Tako je u skandinavskim zemljama igra dobila naziv Kabale — posuđen iz francuskog Cabale, riječi povezane s tajnama, zavjerama i zagonetnim praksama. U razdoblju kada se Solitaire često doživljavao kao oblik proricanja, takav naziv izgledao je posve primjeren. Doista, potkraj 18. i početkom 19. stoljeća Solitaire se shvaćao ne samo kao zabava, nego i kao svojevrsno proricanje: vjerovalo se da će se želja ispuniti ako se raspored «posloži» (to jest, sve karte legnu u pravilan redoslijed).

Prva dokumentirana spominjanja Solitaira datiraju iz 1780-ih: u njemačkoj antologiji igara Das neue Königliche L’Hombre-Spiel (1783) pojavljuju se opisi rasporeda karata pod nazivima Patience i Cabale. Prema opažanju povjesničara igara Davida Parletta, u ranoj fazi postojao je i oblik Solitaira za dva sudionika — svaki je slagao svoju kombinaciju, natječući se u brzini. Međutim, znatno veću popularnost brzo je stekla samotna verzija, kao mirnija i koncentriranija aktivnost.

Širenje u Europi

Potkraj 18. i početkom 19. stoljeća Solitaire je počeo ulaziti u modu na dvorovima i u salonima. U Francuskoj doba Louisa XV kartaški rasporedi postali su omiljena razonoda plemstva. Nešto kasnije, zanimanje za Solitaire proširilo se i u Englesku: prva uporaba riječi Patience u engleskom jeziku zabilježena je 1801., a do 1820-ih igra je već bila dobro poznata u britanskom društvu. O tome svjedoči, među ostalim, pismo Harriet Leveson-Gower, koja je nosila titulu grofice od Granvillea, datirano 1822. godine.

Otprilike u isto vrijeme pojavljuju se i prva književna spominjanja Solitaira u Rusiji. Već 1826. u Moskvi je objavljena knjiga znakovita naslova: «Zbirka rasporeda karata, poznatih pod nazivom veliki pasijansi, marljivo posvećena svim poslovnim ljudima». To svjedoči da je igra bila poznata među ruskim plemstvom barem od početka 1820-ih godina.

Postupno je Solitaire izgubio isključivo gatalni karakter i pretvorio se u logičku igru dostupnu širokom krugu ljubitelja karata.

Viktorijansko doba i prvi zbornici

Pravi uspon popularnosti Solitaira dogodio se sredinom i u drugoj polovici 19. stoljeća. U to su se vrijeme u Europi i SAD-u pojavili brojni zbornici s opisima rasporeda karata. Jedno od ranih i zapaženih izdanja, koje je utjecalo na širenje Solitaira, bila je knjiga britanske aristokratkinje lady Adelaide Cadogan. Njezina «Illustrated Games of Patience» prvi je put objavljena oko 1870. i sadržavala je 25 vrsta Solitaira. Knjiga je postigla velik uspjeh i više je puta reizdavana — u Engleskoj je ime Cadogan čak postalo sinonim za bilo koji zbornik Solitaira.

Nakon lady Cadogan, uslijedili su i drugi autori: Amerikanka Ednah Cheney objavila je svoju knjigu o Solitairu ubrzo nakon 1870-ih, a u 1890-im i 1900-im pojavile su se opsežne zbirke Britanki Mary Elizabeth Whitmore Jones, E. D’Orse i drugih, koje su dokumentirale stotine različitih rasporeda. U viktorijanskoj Engleskoj Solitaire je postao moderno hobi, osobito među damama — mirna kartaška zagonetka koja je odgovarala duhu vremena.

U to doba pojavljuju se nove varijante Solitaira, a mnogi klasični rasporedi dobivaju nazive koji upućuju na poznate povijesne osobe i događaje. Tako je široko poznata legenda da je Napoleon Bonaparte, u progonstvu na otoku Svete Helene, kratko vrijeme provodio slažući Solitaire. U njegovu čast nazvani su popularni rasporedi poput «Napoleon at St. Helena» i «Napoleon’s Square» — iako za to ima malo povijesnih dokaza. Ipak, sama pojava takvih naziva pokazuje kakvo je mjesto Solitaire zauzimao u kulturnom životu 19. stoljeća.

Nastanak Klondikea

Potkraj 19. i početkom 20. stoljeća pojavila se varijanta koja je poslije postala najpoznatiji Solitaire na svijetu — igra Klondike. Podrijetlo ovog rasporeda obavijeno je stanovitim misterijem. Naziv očito upućuje na područje Klondike na sjeverozapadu Kanade, proslavljeno zlatnom groznicom 1896.–1899. Prema jednoj od verzija, upravo su kopači tijekom zlatne groznice smislili slaganje Solitaira, krateći duge polarne noći u iščekivanju sreće. Pričalo se da su tragači za zlatom uvijek imali špil karata i, čuvajući iskopano zlato noćima, slagali Solitaire kako ne bi zaspali. Ova romantizirana verzija čvrsto se ukorijenila u kulturnom folkloru. Primjerice, pisac Jack London u jednoj od priča o Sjeveru opisuje kako su kopači iz Klondikea provodili večeri uz Solitaire: «Shorty, uronjen u mračan očaj, slagao je Solitaire». Međutim, nema izravnih dokumentarnih dokaza koji bi povezivali pojavu igre s Klondikeom.

Istraživači napominju tek da prva objavljena pravila ovog rasporeda datiraju s početka 20. stoljeća. Tako se u izdanju «Hoyle’s Games» iz 1907. spominje igra pod nazivom «Seven-Card Klondike» — zapravo klasični Klondike, u kojem se slaže 7 stupaca s rastućim brojem karata. Zanimljivo je da se u istoj knjizi iz 1907. pojavljuje i druga, složenija kartaška varijanta s elementima igre na sreću pod nazivom Klondike — zapravo igra danas poznata kao Canfield. Zbrka u nazivima trajala je nekoliko godina, dok se naposljetku nije ustalila suvremena terminologija.

U američkim pravilima iz 1913. pojmovi su već bili jasno razgraničeni: Klondike je upravo Solitaire s rasporedom u sedam stupaca i premještanjem karata silazno, dok se naziv Canfield ustalio za posebnu igru utemeljenu na toj varijanti igre na sreću. Odakle onda ime Canfield? I tu je zanimljiva priča: Richard Albert Canfield, poznati vlasnik kockarnice u SAD-u, navodno je svojim klijentima ponudio kartašku igru u kojoj se za 50 dolara mogla kupiti špil karata i dobiti 5 dolara za svaku složenu boju — ta je igra i dobila naziv Canfield.

Kasnije se u Engleskoj pogrešno nazivao Canfield sam Klondike, što je izazivalo zabunu. No s vremenom se terminologija u obje zemlje ustalila: Klondike — klasični Solitaire, poznat kao Solitaire u SAD-u i Patience u Britaniji, a Canfield — druga, složenija igra.

Geografija popularnosti i evolucija

U prvoj polovici 20. stoljeća Klondike se široko proširio — kako putem tiskanih zbornika, tako i zahvaljujući usmenoj tradiciji. Igra nije zahtijevala ništa osim špila karata i stoga se primila posvuda — od Sjeverne Amerike do Rusije. U ruskoj tradiciji Klondike je dobio naziv «Kosynka» — kako kaže predaja, zbog shematske sličnosti rasporeda karata s trokutastim obrisom marame. Vjerojatno se taj naziv učvrstio u govoru u prvoj polovici 20. stoljeća, kada je izvorna riječ bila manje razumljiva, a igra je već bila poznata iz prevedene literature (postoje i mišljenja da su priče Jacka Londona igrale ulogu u upoznavanju ruskih čitatelja s Klondikeom).

Pravila Klondikea prenosila su se iz generacije u generaciju i gotovo se nisu mijenjala: raspored 28 karata u 7 stupaca, cilj — skupiti sve boje uzlazno na 4 osnovna mjesta, premještajući karte na stolu silazno s izmjenom boja. Varijacije su se odnosile samo na detalje — primjerice, je li bilo dopušteno više puta prolaziti kroz špil, dijeliti po jednu kartu ili po tri i tako dalje. Zanimljivo je da se isprva klasičnim smatralo dijeljenje po tri karte (koje je zahtijevalo više strpljenja i smatralo se težim), ali su neka pravila 20. stoljeća već uključivala jednostavniji način dijeljenja po jednoj karti, što je povećavalo šanse za uspjeh.

Izgled i format igre također su se mijenjali s vremenom u umjetničkom smislu. U viktorijanskim setovima karata za Solitaire mogli su se naći posebno umanjeni špilovi ili elegantni držači za raspored, a sredinom 20. stoljeća pojavila se čak i posebna ploča za Solitaire («Chastleton Patience Board», izum Mary Elizabeth Whitmore Jones), koja je omogućavala igranje stojeći ili na putu. Međutim, masovnoj popularizaciji Solitaira pridonijela je njegova jednostavnost — za raspored nisu bili potrebni posebni pribori ni skupi dodaci. Milijuni ljudi u različitim zemljama slagali su Klondike — kod kuće, na putu, na odmoru — i s vremenom je postao dijelom svakodnevnog života.

Digitalno doba

Pravi svjetski boom popularnosti Klondikea dogodio se s dolaskom računala. U 1980-ima, kada su osobna računala i grafička sučelja počela stjecati popularnost, programeri su se okrenuli klasičnim kartaškim igrama za prilagodbu na ekran. Jedan od prvih računalnih Solitaira bio je program za 8-bitne Atari (objavljen 1981.) pod jednostavnim nazivom «Solitaire», koji je implementirao upravo Klondike. Godine 1984. entuzijast Michael A. Casteel objavio je verziju Klondikea za Apple Macintosh računala. Igra se distribuirala po modelu shareware i redovito ažurirala.

No prekretnica je bila odluka Microsofta da uključi Solitaire u standardni paket Windowsa. Godine 1988. pripravnik Microsofta Wes Cherry razvio je elektroničku verziju Klondikea tijekom prakse — u početku kao vježbu i sredstvo prilagodbe korisnika na rad s mišem. U to je vrijeme koncept «povuci i ispusti» bio novost, a igra se pokazala izvrsnim treningom za tu vještinu. Novi dizajn karata povjeren je Susan Kare. Godine 1990. «Solitaire» je debitirao u operacijskom sustavu Windows 3.0 — i od tog trenutka započelo je trijumfalno putovanje Klondikea planetom. Igra je odmah osvojila popularnost: prema riječima predstavnika Microsofta, nekoliko godina kasnije postala je najčešće korištena aplikacija Windowsa — prestigavši čak i tekstualne urednike.

Milijuni uredskih radnika diljem svijeta provodili su sate slažući virtualne karte pod krinkom posla. S vremenom je to izazvalo zabrinutost rukovodstva: poznat je slučaj kada je 2006. gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg otpustio zaposlenika nakon što ga je zatekao kako igra Solitaire na službenom računalu.

Ipak, izvorna je zamisao bila suprotna — povećati učinkovitost poučavanjem uporabe miša, ali rezultat je bio zabavan paradoks. Unatoč svemu, popularnost Solitaira samo je rasla. Digitalni Solitaire bio je uključen u sve kasnije verzije Windowsa (3.1, 95, 98, 2000 i dalje) i postao je faktički zaštitni znak operacijskog sustava. Kada je 2012. Microsoft pokušao ukloniti ugrađeni Solitaire iz Windowsa 8, to je izazvalo takvu lavinu negodovanja korisnika da je igra ubrzo vraćena. Godine 2015., obilježavajući 25. obljetnicu svog proizvoda, Microsoft je čak organizirao svjetsko natjecanje u Solitairu među korisnicima Windowsa.

Do danas je digitalni Solitaire oborio brojne rekorde. «Solitaire» (danas dio Microsoft Solitaire Collection) na svoj 30. rođendan imao je više od 35 milijuna igrača mjesečno diljem svijeta, dostupan na 65 jezika u više od 200 zemalja. Prema statistici iz 2020., svakodnevno se odigralo više od 100 milijuna partija — golema brojka koja odražava istinsku narodnu ljubav prema igri. Godine 2019. Microsoft Solitaire uvršten je u Kuću slavnih videoigara (World Video Game Hall of Fame) kao jedna od najznačajnijih računalnih igara u povijesti. Tako je Solitaire, rođen kao polagano kartaško zabavno sredstvo prije nekoliko stoljeća, evoluirao u globalni digitalni fenomen, ostajući aktualan i u novom tisućljeću.

Zanimljivosti o Solitairu

• Rekordi i brojčani paradoksi. Nije svaki raspored Klondikea moguće uspješno završiti — za razliku od zagonetki poput FreeCella, gdje je gotovo svaka partija rješiva, ovdje važnu ulogu ima slučajnost. Matematičari su izračunali da je samo oko 80 % dijeljenja teoretski dobitno (ako se zna položaj svih karata i bez ograničenja u potezima). Stvarni postotak pobjeda pri igri po standardnim pravilima još je niži — iskusni igrači pobjeđuju u otprilike 30–50 % partija, čak i uz strategiju i gumb za poništavanje. Stoga Solitaire opravdava svoje ime «strpljenje»: ponekad čak ni savršena igra neće dovesti do pobjede i ostaje samo prihvatiti neuspjeh i pokušati ponovno.
• Solitaire kao uredski fenomen. S pojavom računalne verzije, igra je stekla sumnjivu slavu «ubojice radnog vremena». U 1990-ima se u mnogim organizacijama Solitaire na službenim računalima smatrao toliko raširenim odvraćanjem da je u šali prozvan «Office Solitaire».
• Najbrža partija Solitaira u povijesti. Dana 2. kolovoza 1991. Britanac Stephen Twigge postavio je Guinnessov rekord dovršivši partiju Solitaira u stolnom formatu za samo 10 sekundi. Rekord je postavljen korištenjem standardnog špila i klasičnih pravila rasporeda. Ovo je postignuće službeno priznato od Guinness World Recordsa kao najbrža ikada odigrana partija Solitaira ručno i ostaje neoboreno više od trideset godina. Rezultat naglašava ne samo popularnost igre, nego i mogućnost pokazivanja brzine, spretnosti i izvanredne koordinacije.
• Matematički fenomen Solitaira. Svaka partija Solitaira gotovo je sigurno jedinstvena — vjerojatnost da se vide dva ista rasporeda toliko je mala da praktički ne postoji. U standardnom špilu od 52 karte moguće su kombinacije čiji se broj približava jedinici sa 67 nula. Čak i kada bi svih 8 milijardi današnjih stanovnika Zemlje slagalo novu partiju svake sekunde od početka vremena, to ne bi bilo dovoljno da se prođe ni neznatan dio svih mogućih varijanti. Za usporedbu: starost svemira iznosi oko 13,8 milijardi godina, odnosno približno 435 trilijuna sekundi.

Povijest Solitaira — to je povijest igre koja je uspjela zadržati svoju aktualnost, prošavši put od ručnih rasporeda do ekrana osobnog računala. Klondike spaja jednostavnost pravila s beskonačnom raznolikošću situacija, koje od igrača zahtijevaju fleksibilan um, pamćenje i, naravno, strpljenje. Zauzima posebno mjesto na raskrižju logičke zagonetke i igre na sreću, ostajući pritom dostupan svim dobnim skupinama i generacijama.

U kulturnom kontekstu Solitaire nije samo zabava: to je svojevrsna meditacija, vrijeme nasamo sa sobom. Nije slučajno što se prikazi osobe koja slaže karte pojavljuju i u književnosti i u filmu — igra je postala metafora životnih odluka koje svatko donosi sam. U logičkom smislu Solitaire razvija vještinu planiranja i kombinatorike, blisku zadacima koje postavljaju šah ili zagonetke, ali u mirnijem i sporijem obliku. Godine 2019. Solitaire je uvršten u Kuću slavnih videoigara, našavši se u društvu kultnih arkada i pucačina. Ovo službeno priznanje naglašava: unatoč obilju suvremenih zabava, stara kartaška igra i dalje ostaje živa klasika.

Prije nego što započnete, vrijedi se upoznati s pravilima — ne zbog formalnosti, nego da bi se vidjelo kako se iza jednostavnih poteza krije skladan sustav. Solitaire ne zahtijeva žurbu: gradi se korak po korak, dopuštajući svakom potezu da dobije smisao. To nije igra brzine, već pažnje, strpljenja i proračuna. Upravo ta unutarnja usredotočenost čini Solitaire posebnim — i objašnjava zašto ostaje aktualan stoljećima.

Klondike Solitaire — klasična kartaška igra za jednog igrača, čiji je cilj složiti cijeli špil po bojama redoslijedom od asa do kralja. Igra se standardnim špilom od 52 karte. Partija Klondikea obično traje od 10 do 15 minuta, iako mnogo ovisi o vještini igrača. Zahvaljujući jednostavnim pravilima i privlačnoj igri, ovaj Solitaire postao je jedna od najpopularnijih igara na svijetu.

Klondike kombinira element sreće i strateškog razmišljanja. Igrač mora planirati poteze, slagati sekvence i donositi odluke u uvjetima nepotpunih informacija (dio karata je skriven licem prema dolje). Takvi uvjeti razvijaju koncentraciju i pamćenje: redovito igranje poboljšava sposobnost uočavanja i pamćenja već odigranih karata. Solitaire trenira pažnju: potrebno je stalno pratiti raspored i tražiti u stupcima moguće poteze i kombinacije. Istovremeno, zahvaljujući preglednom rasporedu karata, Klondike Solitaire privlačan je i s estetske strane: igrač promatra kako se kaotični raspored postupno pretvara u uredno složene boje.

Pravila Klondike Solitairea

Raspored i cilj igre

Na početku partije špil se temeljito promiješa i postavlja raspored. Na stol se slaže sedam hrpa (stupaca): u prvi stupac ide 1 karta, u drugi 2 karte, …, u sedmi 7 karata. Svaka hrpa složena je tako da je gornja karta okrenuta licem prema gore, a ostale licem prema dolje. Ukupno se u stupcima nalazi 28 karata; preostalih 24 karte čine talon, koji se stavlja posebno, licem prema dolje.

Pored talona ostavlja se mjesto za otpad — ovdje će se odlagati karte iz talona koje se zasad ne mogu igrati. Također se pripremaju četiri prazne baze — temeljne hrpe (ponekad se nazivaju i «kućice»). Cilj igre je složiti na ove četiri temeljne hrpe sve karte, poredane po bojama od asa do kralja.

Premještanje karata

Tijekom igre dopušteno je premještati karte između stupaca rasporeda prema sljedećim pravilima. Karta se može staviti na drugu otvorenu kartu u stupcu ako je za jedan rang niža i suprotne boje (crna na crvenu ili crvena na crnu). Na primjer, sedmica srca može se staviti samo na osmice pika ili trefa. Na taj se način u stupcima grade silazni nizovi s izmjeničnim bojama.

Moguće je premještati ne samo pojedinačne karte, već i cijele uređene grupe: ako je u stupcu otvoren niz karata po silaznom redoslijedu (npr. crveni dečko leži na crnoj dami, a na dečku crna desetka), tada se cijeli taj niz može premjestiti na drugu odgovarajuću kartu u drugom stupcu. Ako se kao rezultat premještanja neka hrpa u rasporedu potpuno isprazni (dakle, u stupcu ne ostane nijedna karta), na prazno mjesto može se staviti samo kralj (ili niz karata koji započinje kraljem). Mogućnost otvaranja praznog stupca za kralja jedan je od ključnih trenutaka strategije: oslobađanje stupca omogućuje iznošenje kralja s pripadajućim nizom i time otvara nove poteze.

Rad s pokrivenim kartama

U početnom rasporedu u svakom su stupcu sve karte osim gornje pokrivene. Kada se otvorena karta iz stupca pomakne (na drugu kartu ili u bazu), odmah se okreće sljedeća karta u tom stupcu — ona postaje nova otvorena karta i ulazi u igru. Otkrivanje «skrivenih» karata najvažniji je dio Solitairea: svako okretanje donosi nove moguće poteze.

Strateški je korisno u prvom redu oslobađati i otvarati karte iz onih stupaca u kojima je najviše pokrivenih karata — na taj se način povećava prostor za manevriranje. Ako se u stupcu otvore as ili dvojka, preporučuje se odmah ih prenijeti u temeljne hrpe («kućice»), jer se rijetko koriste u premještanju na stolu, ali oslobađaju prostor za druge karte.

Tijek igre

Nakon početnog rasporeda igrač traži dostupne poteze na stolu i izvodi ih, nastojeći što više otkriti pokrivene karte. Čim se pojavi mogućnost da se as stavi na praznu bazu, to treba učiniti odmah: u temelju svake baze mora biti as, na kojeg se zatim po redoslijedu slažu karte iste boje — od dvojke do kralja. Na stolu igrač premješta karte izmjenjujući boje i slažući nizove silazno, nastojeći otvoriti nove karte.

Ako na stolu ponestane dostupnih poteza, igrač se okreće talonu. S talona se tada uzimaju gornje karte i okreću licem prema gore u otpad. U klasičnom Klondike Solitaireu postoje dvije priznate varijante pravila dijeljenja: dijeljenje po jedne karte i dijeljenje po tri karte. U prvom slučaju igrač okreće iz talona po jednu kartu; u drugom, odjednom po tri (u tom slučaju, od triju okrenutih karata u otpadu dostupna je samo gornja; donje karte mogu se igrati tek nakon što se gornja premjesti na stol ili u bazu). Nakon svakog dijeljenja (jedne ili tri karte) igrač nastoji iskoristiti otvorenu kartu: staviti je na odgovarajuću kartu u stupcima ili odmah premjestiti u bazu ako odgovara po boji i rangu. Iskorištena karta iz otpada uklanja se iz igre, a neiskorištene karte ostaju otvorene u hrpi otpada.

Ciklus igre i završetak partije

Potezi «premjestiti karte na stolu» i «dijeliti kartu iz talona u otpad» izmjenjuju se prema potrebi tijekom cijele partije. Kada se talon isprazni, prema nekim pravilima dopušteno je uzeti cijelu hrpu otpada i okrenuti je natrag, stvarajući novi talon (pritom se redoslijed karata zadržava, ako nije drukčije određeno).

U varijantama s ograničenim brojem prolazaka kroz talon (npr. ne više od tri), povratak talona može se učiniti samo dogovoreni broj puta; u slobodnijim verzijama (uključujući većinu digitalnih izvedbi) preslagivanje je dopušteno neograničeno. Igra završava pobjedom čim se sve karte uspiju složiti po bojama u četiri temeljne hrpe od asova do kraljeva.

Ako više nema poteza, a talon i otpad su iscrpljeni (ili daljnja dijeljenja nisu dopuštena), partija se smatra izgubljenom — raspored je dostigao slijepu ulicu i slaganje Solitairea pokazalo se nemogućim. Treba imati na umu da ne vodi svako početno raspoređivanje karata do pobjede: iako se uz idealnu igru teoretski može dobiti znatan dio partija, dio rasporeda Klondikea nema rješenje zbog skrivenog redoslijeda karata. Pri igri s pravilom «po jedna karta» vjerojatnost uspješnog završetka znatno je veća nego pri igri s tri karte; istraživanja pokazuju da čak i računalo, koje pregledava sve poteze, pobjeđuje u režimu dijeljenja po jedne karte znatno češće nego pri dijeljenju po tri. Ipak, osnovno pravilo pobjede je jedno: složiti sve četiri boje po redu, koristeći mogućnosti rasporeda.

Savjeti za početnike u Klondike Solitaireu

Početnicima u Klondike Solitaireu korisno je upoznati se s osnovnim strateškim pristupima i tipičnim pogreškama. U nastavku slijede preporuke — od osnovne taktike do naprednih strategija — koje mogu povećati šanse za uspjeh.

Taktički pristupi

• Najprije okrenite kartu iz talona. Na početku igre iskusni igrači savjetuju da se najprije okrene prva karta iz talona prije nego što se povuku drugi potezi. To odmah povećava broj dostupnih opcija i daje više informacija za donošenje odluka. Otvorena karta može ukazati na smjer igre ili se odmah iskoristiti. Nakon toga korisno je maksimalno odigrati karte na stolu prije nego što se ponovno okrene talon.
• Premještajte asove i dvojke u baze čim je moguće. Karte niže vrijednosti (posebno asovi) ne koriste se u rasporedu stupaca, pa ih je najbolje odmah poslati u temeljne hrpe čim postanu dostupne. To oslobađa prostor na stolu i otvara put za premještanje drugih karata. Slično tome, ako se na stolu pojavi dvojka, treba je staviti na odgovarajućeg asa u bazi — na taj način počinjete slagati boju i približavate se pobjedi.
• Nastojte otkrivati pokrivene karte. Svaka karta koja leži licem prema dolje u rasporedu može skrivati ključnu kartu potrebnu za završetak Solitairea. Zato taktika treba biti usmjerena prvenstveno na otkrivanje tih karata. Ako postoji izbor između više poteza, posebno su vrijedni oni koji dovode do otkrivanja pokrivene karte. Na primjer, premještanje karte iz stupca s većim brojem pokrivenih karata obično ima veći prioritet od poteza u stupcu gdje je skrivena samo jedna karta. Što više novih karata otkrijete na početku igre, to će biti bogatiji izbor daljnjih poteza.
• Dajte prednost potezima koji donose napredak. Nemojte žuriti premještati sve moguće karte samo zato što je potez formalno dopušten. Najbolji potezi su oni koji izravno poboljšavaju raspored: otkrivaju nove karte, oslobađaju stupac ili omogućuju premještanje karte u bazu. Potezi koji ne daju vidljiv učinak (npr. preslagivanje koje ne vodi do otkrivanja ili ne oslobađa mjesto za kralja) često mogu pričekati. Najprije izvodite radnje koje razvijaju igru, a «kozmetičke» poteze ostavite za kasnije.

Pogreške početnika

• Nagla igra bez plana. Jedna od čestih pogrešaka je igrati bez promišljanja, pokušavajući što brže očistiti stol. Nagli, kaotični potezi dovode do toga da igrač propusti važne poteze ili dovede raspored u slijepu ulicu. Potrebno je zadržati strpljenje: bolje je potrošiti vrijeme na analizu rasporeda nego napraviti nepovratan korak koji otežava daljnju igru.
• Preskakanje dostupnih nizova. Početnici često ne primijete moguće poteze u rasporedu — primjerice, da se neka otvorena karta može premjestiti na drugu u silaznom poretku. Kao rezultat, karte ostaju na stolu, iako su mogle biti odigrane. Izbjegnite ovu pogrešku: stalno provjeravajte sve stupce u potrazi za odgovarajućim parovima «gornja karta — viša karta suprotne boje». Pažljivo promatranje rasporeda ključ je uspjeha.
• Praznjenje stupca bez kralja. U Klondikeu se prazno mjesto ne može popuniti bilo kojom kartom — već samo kraljem. Ipak, početnici ponekad prerano uklone posljednju kartu iz stupca, a da još nemaju kralja za njega. Takva situacija ne daje prednost, već samo troši potez. Nikada nemojte oslobađati stupac ako nemate spremnog kralja (ili niz s kraljem) za premještanje. Prazno mjesto vrijedno je samo kada ga odmah zauzme kralj — inače je privremeno «mrtvo» i ne donosi korist.
• Preuranjeno premještanje karata u baze. Suprotno savjetu o asovima i dvojkama: iako niske karte treba odmah premještati u baze, s drugima treba biti oprezniji. Početnici ponekad prerano šalju u bazu, primjerice, srednje karte, čim se ukaže mogućnost, ne uzimajući u obzir posljedice. Ako se karta prerano ukloni sa stola, to vas može lišiti poteza. Na primjer, preranim premještanjem crvene petice u bazu, nećete moći staviti crnu četvorku iz stupca na nju dok se ne pojavi druga crvena petica. Stoga se najprije uvjerite da premještanje karte u bazu ne blokira otkrivanje druge važne karte na stolu. Pravilo je jednostavno: asovi i dvojke — odmah gore, ostale karte — ovisno o situaciji.
• Zanemarivanje karata u otpadu. Još jedna pogreška je koncentrirati se samo na stupce i zaboraviti na otvorene karte koje leže u otpadu. Mnogi propuste trenutak kada se karta iz otpada mogla već iskoristiti — primjerice, premjestiti na stol ili u bazu. Svaki put nakon okretanja karte iz talona pažljivo pogledajte otvorenu kartu u otpadu: je li se pojavila nova mogućnost za potez? Redovito korištenje hrpe otpada nužan je uvjet za uspješnu igru.
• Nedostatak «pogleda unaprijed». Klondike je igra u kojoj je važno predvidjeti razvoj situacije nekoliko poteza unaprijed. Početnici često igraju «ovdje i sada», ne razmišljajući o tome što će biti nakon tekućeg poteza. Kao rezultat, možete se dovesti u kut: primjerice, premjestiti kartu tako da pokrivena karta ostane nedostupna ili potrošiti posljednji potez uzalud. Nastojte pri svakom potezu procijeniti što će on donijeti kroz potez-dva. Iskusni igrači u mislima prolaze različite varijante razvoja događaja i biraju onaj koji vodi napretku rasporeda. Razvijena sposobnost planiranja razlikuje uspješnog igrača od početnika.

Ako tek počinjete igrati, koristite ove savjete za Klondike Solitaire kako biste povećali svoje šanse za pobjedu. Savladavanje osnovne strategije važan je korak prema tome da redovito pobjeđujete u Klondike Solitaireu.

Varijante napredne strategije

• Odabir kralja za prazni stupac. Situacija: oslobodili ste stupac i imate nekoliko kraljeva kojima ga možete popuniti. Nepromišljen izbor može otežati rješavanje Solitairea. Napredni igrači procjenjuju koju će kolor sekvencu povući sa sobom svaka opcija. Na primjer, ako je u rasporedu zapela otvorena crvena dama koja prekriva skrivene karte, učinkovitije je zauzeti stupac crnim kraljem — tada se na njega može staviti ta crvena dama i problem je riješen. Slično tome, izbor crnog ili crvenog kralja treba ovisiti o tome koje boje u trenutnom rasporedu stvaraju najveće prepreke.
• Balansiranje baza. Ne žurite slagati u baze sve karte bez razlike — osobito u režimu dijeljenja po jedne karte, gdje je preslagivanje talona beskonačno. Nastojte razvijati sve četiri kućice otprilike ravnomjerno. Ako jednu boju znatno unaprijedite, a ostale zaostaju, to može ograničiti mogućnosti poteza na stolu. Na primjer, podizanjem herc boje u bazu do osmice uklanjate iz igre sve herce od asa do osmice. To može ograničiti mogućnosti preslagivanja ako su za crne karte na stolu potrebne upravo te vrijednosti u crvenoj boji. Uvijek procijenite jeste li prerano uklonili kartu koja je mogla pomoći rasporedu. Pravilo: ako je karta još potrebna u preslagivanjima na stolu, bolje je pričekati s njenim premještanjem u kućicu. Idealna varijanta je pomicati boje u bazama naizmjenično i, koliko je moguće, sinkrono.
• Praćenje redoslijeda karata pri igri «po tri». Režim dijeljenja po tri karte zahtijeva dodatnu stratešku preciznost. Budući da se u otpadu istodobno otvara samo svaka treća karta, vrlo je važno pamtiti koje karte i kojim redoslijedom slijede u talonu. Profesionalci savjetuju pažljivo pratiti sekvencu izlaska karata: na primjer, ako tijekom prvog prolaska kroz špil zapamtite redoslijed karata u otpadu, u sljedećem ciklusu moći ćete planirati poteze unaprijed. Postoje čak i metode «pregledavanja» talona — kada igrač pri prvom prolasku pregleda sve karte (ne povlačeći poteze) kako bi stekao cjelovitu predodžbu o njihovom redoslijedu. U okvirima poštene igre takva se taktika može smatrati krajnjom mjerom, ali sposobnost držanja sekvence karata iz talona u pamćenju znatno povećava šanse za uspješno slaganje Solitairea.
• Fleksibilnost i prilagodljivost. Strategija rješavanja Klondikea ne smije biti dogma. Svaka partija je jedinstvena i fiksni redoslijed radnji, koji funkcionira u jednom slučaju, može zakazati u drugom. Iskusni igrači naglašavaju važnost prilagodbe tijekom igre: budite spremni preispitati svoj plan ako raspored zahtijeva nestandardni potez. Na primjer, namjeravali ste najprije otkriti sve karte, ali vidite da je korisnije odmah poslati nekoliko karata u bazu — učinite to. Ili obratno, privremeno odustanite od očitog poteza ako predviđate da će vam zatvoriti put do važne karte. Ne bojte se iskušavati različite linije djelovanja, analizirajte raspored i prilagođavajte se njemu — sposobnost improvizacije i promjene taktičkog plana razlikuje stručnjaka Klondikea.

Takvi postupci pomažu pobijediti i u najtežim rasporedima Klondike Solitairea — osobito u režimu po tri karte.

Klasični Klondike Solitaire nije samo način da se skrati vrijeme, nego i vježba logike, pamćenja i strpljenja. Ispod prividne mirnoće rasporeda krije se uzbudljiv zadatak koji od igrača zahtijeva opažajnost i strateški proračun. Zahvaljujući jednostavnim pravilima, Solitaire je dostupan svima — bez obzira na dob i iskustvo u igranju, a bogatstvo taktičkih rješenja i raznolikost rasporeda zaokupljaju i iskusne igrače. Iznova slažući karte, igrač uči predviđati poteze, donositi promišljene odluke i izvlačiti pouke iz svakog neuspjeha. Nije slučajno da ovaj Solitaire ostaje popularan tijekom mnogih godina: kombinira eleganciju kartaške zagonetke i uzbuđenje potrage za jedinstvenim točnim rješenjem.

Klondike Solitaire igra je u kojoj ne pobjeđuje slučajnost, nego dosljednost. Ovdje sve odlučuje jedan potez, jedna ispravna odluka. Ne brzina, već proračun. Ne intuicija, već pažnja na detalje. Svaki raspored zadatak je koji ima rješenje, ali put do njega zahtijeva koncentraciju i strpljenje. Spremni ste iskušati se? Igrajte Klondike Solitaire online odmah — besplatno i bez registracije!