Shogi online, besplatno

Jedna od najpoznatijih društvenih igara, koja po popularnosti nadmašuje čak i slavnu igru go, jest Shogi, ili „japanski šah“. Igraju je također dvije osobe na ploči s mrežom, koristeći crne i bijele figure.

No za razliku od klasičnog šaha, u Shogiju prvi potez rade crni — „sente“ (先手, „oni koji igraju prvi“), a drugi bijeli — „gote“ (後手, „oni koji igraju kasnije“). Razlikuju se i vrste figura, njihovo kretanje i vrijednost, a veličina ploče nije ograničena na 8×8 polja — može doseći i do 36×36!

Povijest igre

Točan trenutak nastanka Shogija nije poznat, no sasvim sigurno potječe iz Japana — otprilike između 794. i 1185. godine. Dokaz tome je traktat „Novi zapisi o sarugakuu“ (新猿楽記) dvorskog učenjaka Fujiware no Akihire (藤原明衡) iz razdoblja Heian (平安時代). U tom se tekstu detaljno opisuju pravila igre, koja je već tada bila podijeljena na „mali Shogi“ i „veliki Shogi“. Prva se varijanta igrala na ploči 9×9, a druga na ploči 13×13 polja.

Ako dublje zaronimo u povijest, vjerojatno je da je Shogi nastao na temelju indijske igre čaturanga (चतुरङ्ग), baš kao i klasični šah. Čaturanga se najprije proširila iz Indije u Perziju, gdje se pretvorila u igru šatrandž (شَطْرَنْج‎). Kasnije je šatrandž postao popularan u zemljama jugoistočne Azije, gdje su na njegovoj osnovi nastale igre Xiangqi (象棋, Kina), Janggi (장기, Koreja) i Shogi (Japan).

Najstarijih 16 figura za Shogi pronađenih u arheološkim iskopavanjima u prefekturi Nara datira iz 11. stoljeća. Imaju oblik spljoštenih peterokuta na kojima su urezani japanski znakovi. Iako se oblik figura nije promijenio, dimenzije ploče znatno su se razlikovale kroz povijest. Tako se u Japanu od 1185. do 1573. godine Shogi igrao na pločama i do 36×36 polja, a u jednoj partiji moglo je sudjelovati i do 804 figura. To je ovu igru činilo jednom od najsloženijih u svojoj kategoriji, daleko kompleksnijom od zapadnog šaha.

Postojale su brojne inačice Shogija: primjerice Dai Shogi (大将棋, 15×15), Chū Shogi (中将棋, 12×12), Dai Dai Shogi (大大将棋, 17×17), Taikyoku Shogi (大局将棋, 36×36). Ove verzije zahtijevale su ne samo izuzetno pamćenje i strateško razmišljanje, već i sate ili čak dane da se odigra cijela partija.

U 16. stoljeću Shogi je pojednostavio japanski car Go-Nara (後奈良天皇) i uveo ga u oblik koji se koristi danas. Od tada se igra na ploči fiksne veličine 9×9 polja, koristeći samo 40 figura. Go-Nara je uveo potpuno novo pravilo — mogućnost preuzimanja protivnikovih figura pod određenim uvjetima. To je Shogi učinilo doista jedinstvenom igrom, a ne samo varijacijom šaha.

Uvođenjem tog pravila, Shogi se počeo smatrati ne samo igrom strategije, već i fleksibilnog razmišljanja: igrač mora voditi računa ne samo o vlastitim figurama, već i o onima koje bi mogle biti iskorištene protiv njega nakon što ih protivnik preuzme. Ova dinamika uvelike proširuje taktičke mogućnosti.

Shogi je bio najpopularniji u Japanu od početka 17. do kraja 19. stoljeća. Smatrao se omiljenom zabavom šoguna (vojnih zapovjednika), a najbolji igrač nosio je titulu meijin (名人, „veliki majstor“) i bio bi imenovan službenim ministrom Shogija. U drugoj polovici 19. stoljeća igra je izgubila državnu potporu, a nakon Drugog svjetskog rata bila je čak i pod prijetnjom zabrane.

Razlog zbog kojeg je japanska vlada htjela zabraniti Shogi bio je korištenje zarobljenih figura, što je izazivalo asocijacije na ratne zarobljenike. No majstor Shogija tog vremena, Masuda Kōzō (升田幸三), uspio je obraniti igru. Njegov glavni argument bio je da se u klasičnom šahu figure ne zarobljavaju, već „ubijaju“, što je zapravo još nasilnije.

Masuda Kōzō ne samo da je uvjerio vlasti u kulturnu vrijednost igre, već je organizirao pokazne mečeve, objavljivao članke u tisku i pridobio potporu intelektualaca. Zahvaljujući njegovom trudu, Shogi nije samo opstao, već je doživio i novi val popularnosti u godinama nakon rata.

Zanimljivosti

Shogi je stoljećima stara japanska igra oko koje se u posljednjih 900 godina nakupilo mnogo zanimljivih činjenica. Neke od njih su:

• Suprotno uvriježenom mišljenju, Shogi — a ne šah — najpopularnija je „šahovska“ igra na svijetu koja potječe iz indijske čaturange.
• U Japanu se 17. studenoga službeno obilježava Dan Shogija. Ta tradicija datira iz 17. stoljeća, kada su se pred šogunom svečano igrale partije između najjačih igrača.
• Ovisno o razini vještine, igračima Shogija dodjeljuju se titule (dan — 段) prema sustavu „kyū-dan“ (級—段): amaterske, profesionalne za muškarce i profesionalne za žene.
• U Japanu postoji posebna škola posvećena ovoj igri. Prima samo učenike starije od 20 godina koji su dostigli peti amaterski dan.
• Najbolji Shogi igrač od 1990-ih do 2000-ih bio je Japanac Yoshiharu Habu (羽生善治), s osvojenih 99 naslova. U 2020-ima prednjači njegov sunarodnjak Sōta Fujii (藤井聡太).
• Sōta Fujii postao je najmlađi igrač u povijesti koji je dobio titulu meijin sa samo 21 godinom, oborivši rekord koji je stajao više od pola stoljeća. Također je prvi igrač u povijesti koji je istovremeno osvojio svih sedam glavnih naslova.

Prema podacima iz 2025. godine, Shogi na amaterskoj i profesionalnoj razini igra najmanje 20 milijuna ljudi. To je znatno više od broja igrača Renjua i Goa. Shogi se s pravom smatra jednom od najpopularnijih društvenih igara, ne samo u Japanu, već i u cijelom svijetu.

Ova igra ne samo da razvija strateško razmišljanje, već i približava igrače bogatoj japanskoj kulturi. Mnogi koji ga isprobaju jednom, ostaju mu vjerni cijeli život.

Za razliku od klasičnog šaha, u Shogiju sva polja na ploči su iste boje, kao i same figure. Iako se uvjetno nazivaju „crnima” i „bijelima”, sve su obojene u istu svijetlu nijansu s tamnim znakovima ispisanim na njima.

Pripadnost figura ne određuje boja, već smjer u kojem je okrenut njihov šiljasti vrh: figure su uvijek okrenute prema protivniku. Tako figure gornjeg igrača gledaju prema dolje, a donjeg prema gore. Kada figura prijeđe u protivničke ruke (bude zarobljena i ponovno vraćena na ploču), njezin se smjer automatski mijenja, što označava da je sada pod kontrolom drugog igrača. Zbog toga je orijentacija figura glavni vizualni pokazatelj tijekom partije.

Ovo grafičko rješenje proizlazi iz povijesne tradicije izrade figura, koje su se izvorno ručno izrađivale od drveta i ispisivale tintom. Osim estetskog dojma, takav dizajn omogućuje preglednost i kompaktnost ploče čak i pri velikom broju figura u igri.

Pravila igre

Ukupno se koristi 40 figura: po 20 za svakog igrača. Dijele se u 8 vrsta:

• Kralj. Glavna figura koja se može kretati po jedno polje u bilo kojem smjeru (kao i u klasičnom šahu). Ne smije stati na polje koje je pod prijetnjom protivničkih figura.
• Zlatni general. Može se kretati jedno polje prema naprijed, u stranu ili unatrag, a dijagonalno samo naprijed. Ova kombinacija čini ga korisnim u obrani i pouzdanim u napredovanju prema sredini.
• Srebrni general. Može se kretati dijagonalno u svim smjerovima ili jedno polje ravno naprijed. Kada stigne na protivničku stranu ploče, pretvara se u zlatnog generala.
• Konj. Za razliku od šahovskog, Shogi konj se kreće u obliku slova „L” samo prema naprijed: dva polja vertikalno i jedno horizontalno, lijevo ili desno. To je jedina figura koja može preskakati druge.
• Koplje. Može se kretati samo okomito prema naprijed, bilo koliko praznih polja. Ne može se kretati unatrag, a kada stigne do suprotne strane ploče, pretvara se u zlatnog generala.
• Kula. Kreće se bilo koliko polja prema naprijed, lijevo ili desno. Ne može se povlačiti unatrag. Kada stigne do protivničke strane, pretvara se u jedinstvenog zmaja, koji zadržava kretanje kule i dodatno može ići jedno polje dijagonalno.
• Lovac. Može se kretati dijagonalno preko bilo koliko slobodnih polja. Kada stigne do protivničke strane, pretvara se u zmaja konja, koji se uz dijagonalno može kretati i jedno polje okomito ili vodoravno.
• Pješak. Najslabija figura u Shogiju, koja se kreće samo jedno polje naprijed. Za razliku od klasičnog šaha, napada ravno naprijed, a ne dijagonalno.

Na početku partije, svaki igrač ima 1 kralja, 1 kulu, 1 lovca, 2 zlatna generala, 2 srebrna generala, 2 konja, 2 koplja i 9 pješaka. Igrači naizmjenično vuku poteze, pomičući jednu figuru ili uvodeći na ploču prethodno zarobljenu protivničku figuru.

• Ne smiju biti dva pješaka u istoj koloni. Čak i ako se između nalaze druge figure, ponavljanje pješaka u jednom stupcu nije dopušteno.
• Mat s pješakom iz ruke je zabranjen. Nije dopušteno postaviti pješaka tako da odmah daje mat, iako je mat s pješakom koji je već bio na ploči dopušten.
• Figure se ne smiju postavljati u ćorsokak. Ne smije se postaviti figura na red na kojem više ne može napraviti nijedan potez – primjerice, koplje na posljednji ili konja na pretposljednji red.
• Zarobljene figure se ne mogu odmah promovirati. Figure uzete od protivnika ne mogu se odmah ojačati – uvode se u svom osnovnom stanju.

Zabrana duplih pješaka u istoj koloni jedno je od najpoznatijih pravila Shogija, a njegovo kršenje u službenoj partiji dovodi do trenutnog poraza. Također je zanimljiv pojam „mat s pješakom iz ruke” (打ち歩詰め) – situacija u kojoj igrač pokušava dati mat ubacivanjem pješaka – što je strogo zabranjeno pravilima.

Da bi se figura pretvorila u zlatnog generala, zmaja ili zmaja konja, mora ući u zonu promocije na strani protivnika. Pobjeđuje igrač koji zaštiti svog kralja i zada mat protivniku.

Savjeti za igru

Shogi je još raznolikiji od klasičnog šaha i omogućuje razvijanje složenijih strategija i dužih kombinacija.

• Unaprijedite figure. Uvedite ih u zonu promocije na protivničkoj strani kako biste povećali njihovu snagu i stekli taktičku prednost.
• Ubacujte zarobljene figure. Postavite ih na slobodna polja ploče – to mijenja odnos snaga i stvara neočekivane prijetnje.
• Štitite svog kralja. Čak i tijekom napada pazite na njegovu sigurnost i izbjegavajte šah ili mat.
• Napadajte s više strana. Okružite protivnikovog kralja kako biste ograničili njegovo kretanje i povećali šansu za uspješan napad.

Pravilna raspodjela figura između napada i obrane je ključna. Primjerice, često jedna kula ili lovac ostaje u pozadini štititi kralja, dok druga figura sudjeluje u napadu.

Kada se ovlada pravilima, lakše je pobjeđivati slabije protivnike, uključujući umjetnu inteligenciju na nižoj razini. No pobijediti iskusne igrače Shogija izuzetno je teško i zahtijeva ne samo iskustvo, već i dobru memoriju, koncentraciju, logičko razmišljanje i sposobnost planiranja unaprijed.