Mancala online, besplatno

Mankala je jedna od najstarijih društvenih igara u povijesti čovječanstva. Stoljećima se igra u Africi, Srednjoj Americi, kao i u zemljama južne i jugoistočne Azije. U tim regijama popularna je koliko i šah na Zapadu, a raznolika poput kartaških igara. Njezini korijeni sežu u tisućljetnu poljoprivrednu kulturu i kalendarske cikluse.

Ne radi se o jednoj igri, već o cijeloj obitelji igara koje povezuje sličan izgled ploče, ali se razlikuju po pravilima, broju udubina i taktikama. Omweso, bao, wari, “igra sa sjemenkama” — sve su to popularne varijante mankale. Najpoznatija varijanta danas je kalah, amerikanizirana verzija koju je 1950-ih godina razvio William Julius Champion Jr.

Povijest igre

Ploča za mankalu — redovi praznih udubina u koje se stavljaju sjemenke ili kamenčići — neizbježno asocira na poljoprivredu. Nije slučajno da su takve igre bile posebno rasprostranjene u starim agrarnim kulturama s razvijenim uzgojem usjeva.

Arheolozi se još uvijek nisu složili oko točnog podrijetla mankale. Ploče za igru i prikazi pronađeni su u Starom Egiptu, Siriji, Sudanu i zemljama jugoistočne Azije. Međutim, najveći broj arheoloških nalaza potječe iz sjeverne Afrike, iz doline Nila. Tamo su na stupovima hramova, sarkofazima, kamenim ulomcima, pa čak i na predmetima od bjelokosti, pronađene ručno urezane ploče za igru. Najstarije od njih datiraju iz 9.–10. stoljeća prije Krista, što mankalu čini jednom od najstarijih poznatih igara u ljudskoj povijesti.

Neki istraživači čak povezuju elemente mankale s vjerskim obredima i žrtvovanjima, gdje je brojanje sjemenki imalo ritualno značenje.

Budući da je “mankala” arapska riječ, postoji teorija da je niz tih igara nastao na Bliskom istoku, a potom se proširio Afrikom i istočnom Azijom. Glavni argument za ovu teoriju je spominjanje mankale u starim vjerskim tekstovima pisanima na arapskom jeziku.

U Aziji je bila poznata pod drugim imenima: congkak, dakon, makaotan, aggalakang, lamban. U Africi — pod nazivima kao što su bawo, omweso, endodoi, adi, hus, kale, ndoto, soro i mnogim drugima. Najsloženija varijanta igre — bao — raširena je u Tanzaniji i Keniji, u istočnoj Africi.

U vrijeme kolonizacije Amerike (16.–17. stoljeće), mankala je s afričkim robovima stigla na novi kontinent. Tamo se udomaćila na jugu Sjeverne i sjeveru Južne Amerike, gdje je bila poznata kao wari ili američka mankala. U SAD-u su stvorene i komercijalne verzije igre s plastičnim pladnjevima i šarenim staklenim kamenčićima — za kućnu i obrazovnu upotrebu.

U Europi je igra postala poznata u 17. stoljeću, osobito među britanskim trgovcima, no s vremenom ju je potisnula druga zabava. Danas je pamte samo u pojedinim regijama, poput baltičkih zemalja, gdje je poznata pod njemačkim imenom Bohnenspiel — “igra s grahom”.

Od početka 21. stoljeća mankala ponovno doživljava procvat: koristi se u obrazovanju, dječjim razvojnim programima, digitalnim verzijama i mobilnim aplikacijama. Također ju aktivno promoviraju kulturni centri kao dio nematerijalne kulturne baštine. Godine 2020. UNESCO je prepoznao igru bao kao važan element kulturnog identiteta istočne Afrike.

Zanimljivosti

• U svijetu postoji više od 200 dokumentiranih varijanti mankale. Razlikuju se po broju udubina, figurama, načinu osvajanja, sustavu bodovanja i smjeru kretanja.
• U mnogim kulturama nisu se koristile posebne ploče: udubine su se urezivale izravno u zemlju, pijesak, zidove hramova, kamenje ili čak u debla drveća. Takve “terenske” verzije bile su praktične za nomade i ratnike.
• Brojne verzije mankale idealne su za učenje brojanja i logičkog razmišljanja kod djece. U nekim regijama službeno se koristi u vrtićima kao obrazovna metoda.
• U mnogim afričkim i azijskim kulturama igra je bila povezana s bogovima žetve, ciklusom života i smrti, te sunčevim ritmovima. U Tanzaniji i Madagaskaru vjerovalo se da mankala “uči strpljenju i poniznosti”.
• U grobnicama faraona iz XII. egipatske dinastije (oko 1800. g. pr. Kr.) pronađeni su predmeti s urezanim udubinama sličnima pločama za mankalu. To ovu igru čini jednom od najstarijih s poznatim materijalnim tragom.
• U zemljama poput Gane, Tanzanije i Nigerije održavaju se regionalni turniri — uključujući one među školarcima. Pobjednici često ne dobivaju novac, već sjeme, vreće riže ili zemlju, čime se naglašava povezanost s agrarnom kulturom.

Kada savladate pravila i osnovnu strategiju, možete slobodno započeti — mankala vas čeka! Igrajte online, besplatno i bez registracije.

Sve varijante mancale igraju se u paru — na ploči za igru koja je obično podijeljena u dva reda. Jedna strana pripada prvom igraču, druga drugom. Kao figurice koriste se sjemenke, šareni kamenčići ili perlice. Svaka udubina pokazuje koliko se kamenčića nalazi u njoj: prazna se računa kao nula, s jednim kamenčićem kao jedan, s dva kao dva, i tako dalje.

U klasičnom kalahi nalazi se 12 malih udubina: po 6 sa svake strane, iako se u drugim verzijama njihov broj može razlikovati. Kako bismo izbjegli zabunu, razmatramo upravo kalahu — najpopularniju i najrašireniju varijantu mancale.

U kalahi svaki igrač ima po šest udubina postavljenih nasuprot udubinama protivnika. Sa strane ploče nalaze se dvije veće udubine za prikupljanje kamenčića — one se nazivaju „kalaha“, kao i sama igra. Početni broj kamenčića može se razlikovati, ali u klasičnoj verziji ih je 48: po 4 u svakoj od 12 udubina.

Početak igre izgleda ovako:

• Ždrijebom se određuje tko igra prvi.
• Prvi igrač bira jednu od svojih 6 udubina i uzima iz nje 4 kamenčića.
• Prikupljeni kamenčići raspoređuju se suprotno od smjera kazaljke na satu u sve sljedeće udubine, uključujući vlastitu kalahu, preskačući kalahu protivnika.

Ako se potez izvodi iz udubine koja sadrži više od 12 kamenčića, oni se raspoređuju po cijeloj ploči u krug, a na kraju kruga jedan se kamenčić ponovno stavlja u početnu udubinu. Ako potez ne završi u vlastitoj kalahi, pravo na potez prelazi na protivnika.

Za pobjedu u igri potrebno je prikupiti više od polovice ukupnog broja kamenčića. Zarobljavanje se može izvršiti na dva načina:

• Jednostavnim potezom do vlastite kalahe (ili dalje), pri čemu kamenčić ostaje nezarobljen. U tom slučaju može se napraviti samo jedno zarobljavanje.
• Stavljanjem posljednjeg kamenčića u praznu udubinu na vlastitoj strani — ako je suprotna udubina protivnika puna. Tada se svi kamenčići iz te udubine mogu zarobiti i prenijeti u vlastitu kalahu.

Ponovni potez može se napraviti ako prethodni završi u kalahi. Igra završava kada jedan od igrača prikupi više od polovice svih kamenčića ili kada sve udubine na jednoj strani ostanu potpuno prazne.

Savjeti za igru

Mancala je prilično intuitivna igra u kojoj pobjeda ne dolazi zahvaljujući složenoj strategiji, već pažnji i koncentraciji. Među poznatim taktikama nalazi se i takozvano „pravilo pite“ koje izjednačava šanse za pobjedu u neizvjesnim situacijama. Prema tom pravilu, nakon prvog poteza, drugi igrač može zamijeniti strane s prvim i preuzeti pobjedničku poziciju. Zato nema smisla odmah započeti igru zarobljavanjem kamenčića.

Osim toga, ako ste ždrijebom dobili prvi potez, možete iskoristiti tu prednost tako da uzmete sve kamenčiće iz krajnje lijeve udubine. Na kraju poteza odmah ćete moći napraviti još jedan potez i uskratiti protivniku istu priliku!