Mahjong online, besplatno

Unatoč svjetskoj popularnosti računalnog Mahjong Solitaira, koji se u mnogim zemljama češće naziva jednostavno Mahjong, povijest njegova nastanka ostaje malo poznata i u mnogočemu iznenađujuća. Ova se igra izdvaja među ostalim zagonetkama jedinstvenom kombinacijom drevne kineske tradicije i modernog digitalnog formata. Izvorno se riječ «Mahjong» (麻將) odnosila na popularnu igru s pločicama koja je nastala u Kini u drugoj polovici 19. stoljeća, za vrijeme dinastije Qing (清朝), i brzo postala dijelom svakodnevne kulture gradskih stanovnika. Međutim, na Zapadu i u mnogim drugim zemljama taj se naziv povezao ponajprije s računalnim solitairen — samostalnom logičkom igrom za jednog igrača, koja je naslijedila pločice i simboliku, ali ne i pravila izvornika.

Vizualna estetika kineskih pločica s hijeroglifima, zmajevima i bambusovim uzorcima pretvorila je igru u svojevrsni univerzalni jezik koji nije zahtijevao prijevod, i upravo joj je to pomoglo da stekne priznanje u cijelom svijetu. Danas Mahjong stoji uz bok Klondikeu i Minolovcu, tvoreći digitalnu klasiku doba osobnih računala. Njegova je povijest put od eksperimentalnog programa na obrazovnom računalu do sveprisutne zabave na milijunima uređaja. U nastavku ćemo pratiti kako je nastao Mahjong, kakve je promjene doživio i koje zanimljivosti prate njegov put.

Povijest Mahjonga

Podrijetlo i autor

Da bismo razumjeli kako se Mahjong pretvorio u svjetski fenomen, vrijedi se vratiti njegovim počecima. Suvremenu verziju Mahjonga prvi je put 1981. godine stvorio američki programer Brodie Lockard na računalnom sustavu PLATO. Lockard, student Stanforda i talentirani gimnastičar, doživio je tragičnu nesreću: tijekom treninga zadobio je tešku ozljedu kralježnice i ostao paraliziran ispod vrata. Unatoč tako ozbiljnim posljedicama, nije odustao od želje da programira i traži nove oblike stvaralaštva.

Tijekom dugotrajnog liječenja u bolnici, Lockard je inzistirao na tome da mu se u sobu postavi terminal sustava PLATO. Zahvaljujući tome mogao je nastaviti raditi na računalu, koristeći za unos posebnu palicu koju je držao u ustima. Takav način interakcije zahtijevao je ogromno strpljenje i trud, no upravo mu je on omogućio da ostvari svoje zamisli.

Prema Lockardovim sjećanjima, ideja za buduću igru nastala je promatranjem drugih pacijenata: u bolnici su navodno slagali neku vrstu solitaira s pločicama tradicionalnog Mahjonga, gradeći piramidalnu konstrukciju nalik «kornjači». Ta je aktivnost zainteresirala Lockarda i odlučio je prenijeti ideju u digitalno okruženje, stvarajući računalnu inačicu zagonetke. Tako je nastala njegova igra — Mah-Jongg, nazvana u čast klasičnog kineskog Mahjonga (麻將), čiji su simboli i slike korišteni za oblikovanje virtualnih pločica. Povijesnih potvrda o postojanju takvog solitaira nije pronađeno, no ta je priča postala temelj legende o podrijetlu računalnog Mahjonga.

Prva verzija Mah-Jongga radila je na mrežnoj platformi PLATO, podržavala upravljanje putem zaslona osjetljivog na dodir CDC-721 i slobodno se distribuirala, bez komercijalnih ograničenja. Za početak 1980-ih to je bilo pravo novatorstvo: Mahjong je postao jedna od prvih računalnih igara koje su koristile elemente upravljanja dodirom, nagovještavajući budući smjer razvoja interaktivnih tehnologija.

Komercijalni uspjeh

Sljedeća važna etapa u razvoju Mahjonga dogodila se 1986. godine, kada je tvrtka Activision izdala prvu komercijalnu verziju igre pod nazivom Shanghai za osobna računala i kućne konzole. U stvaranju projekta sudjelovao je sam Brodie Lockard, a producent je bio Brad Fregger, koji je odigrao ključnu ulogu u pretvaranju ideje u masovni proizvod.

Igra je izašla istodobno na nekoliko popularnih platformi — IBM PC, Amiga Computer, Macintosh, Atari ST i Apple IIGS. Verziju za Macintosh razvio je sam Lockard, dok je prijenos na Apple IIGS izveo programer Ivan Manley uz sudjelovanje Freggera.

Shanghai je brzo stekao popularnost: prema procjenama, u svijetu je prodano oko 10 milijuna primjeraka, što se u to doba smatralo golemim uspjehom za stolnu zagonetku. Zapravo, ta je igra pretvorila Mahjong iz eksperimenta u globalni fenomen i učvrstila ga kao samostalni žanr.

Naziv Shanghai postao je registrirani zaštitni znak Activisiona, pa su drugi izdavači koji su stvarali slične zagonetke morali tražiti alternativne nazive. Kao rezultat toga, u svakodnevnoj se uporabi ustalio opći naziv «Mahjong», i s vremenom se počeo povezivati ponajprije s računalnim solitairen. Tradicionalna društvena igra pritom je zadržala svoje mjesto u kulturi, no za mnoge ljude u različitim zemljama prvi spomen imena izazivao je sliku digitalne zagonetke.

Ipak, zahvaljujući uspjehu Shanghaija, Mahjong se brzo proširio pod različitim nazivima — Mahjong Solitaire, Mahjongg, Shanghai Solitaire, Mah Jong — i postao dostupan na brojnim platformama, od kućnih računala i igraćih konzola do prvih prijenosnih uređaja. Tako je započela prava ekspanzija žanra, koja ga je učinila dijelom igračke kulture kraja 20. stoljeća.

Širenje i varijacije

Krajem 1980-ih Mahjong je izašao izvan granica kućnih računala i prodro čak i u područje arkadnih igara. Godine 1989. japanska tvrtka Tamtex (タムテックス) predstavila je na arkadnim automatima originalnu varijaciju pod nazivom Shisen-Sho. Za razliku od Mahjonga, ovdje su se pločice slagale ne u višeslojnu piramidu, već na ravnu površinu, a pravila su također bila drugačija: parovi su se uklanjali ne samo prema podudarnosti uzoraka, već i kada ih je bilo moguće spojiti linijom određenog oblika. Takav pristup otvorio je igračima drukčiju vrstu zagonetke i postao prototip čitave obitelji igara koje su kasnije bile poznate pod nazivom «Mahjong Connect». Pojava Shisen-Shoa pokazala je da interes za Mahjong postoji i u Aziji: unatoč širokoj rasprostranjenosti tradicionalne višekorisničke varijante, igrači su spremno prihvaćali i nove formate.

Sljedeći važan korak dogodio se 1990. godine, kada je igra uvrštena u poznatu zbirku Microsoft Entertainment Pack za Windows 3.x. U njoj je bio uključen solitair pod nazivom Taipei, koji su milijuni korisnika osobnih računala cijenili zbog jednostavnosti i preglednosti. Za mnoge vlasnike Windowsa upravo je Taipei bio prvo upoznavanje s Mahjongom, a sam se žanr učvrstio kao «klasika uredske zabave». Kasnije je Microsoft nastavio tradiciju: u premium izdanjima Windowsa Vista i Windowsa 7 bila je unaprijed instalirana poboljšana verzija pod imenom Mahjong Titans, što je konačno učvrstilo igru u digitalnom svakodnevnom životu.

Usporedno s komercijalnim izdanjima, aktivno se razvijao pokret entuzijasta koji su stvarali besplatne izvedbe Mahjonga za različite sustave. Tijekom 1990-ih pojavile su se verzije igre i u okruženju operacijskih sustava nalik UNIX-u. Na primjer, Mahjongg je bio dio standardnog skupa igara za GNOME radno okruženje, a slična izvedba KMahjongg nudila se korisnicima KDE-a. Ti su projekti pridonijeli tome da Mahjong postane dostupan ne samo korisnicima Windowsa i konzola, već i pripadnicima zajednice otvorenog softvera.

Do početka 2000-ih igra se pretvorila u doista univerzalni format: Mahjong se mogao naći praktički na svakom operacijskom sustavu i uređaju, od kućnih PC-a i prijenosnih računala do igraćih konzola i prvih mobilnih platformi. U tom je razdoblju definitivno učvrstio svoj status «digitalne klasike», postavši jednom od onih igara koje su pratile korisnike posvuda, bez obzira na to koji su uređaj koristili.

Svjetsko priznanje

Postupno se Mahjong pretvorio ne samo u popularnu računalnu igru, nego i u istinski kulturni fenomen. U Europi i SAD-u zauzeo je čvrsto mjesto među kućnim zabavama uz puzzle, križaljke i kartaške solitaere. Njegov se uspjeh objašnjava kombinacijom jednostavnih pravila i gotovo meditativnog procesa igranja: čak i kratka partija omogućavala je da se čovjek odmakne od briga i usredotoči na mirno uklanjanje uzorka od pločica.

U Rusiji se igra široko proširila krajem 1990-ih i početkom 2000-ih te je brzo postala uobičajena zabava za širu publiku. Za mnoge ruske korisnike ovaj je solitair bio prvo upoznavanje s riječju «Mahjong», a tek kasnije su saznali da pod istim imenom postoji tradicionalna društvena igra s potpuno drukčijim pravilima i formatom.

U Japanu i Kini računalni Mahjong također je stekao poznatost, ali ondje se jasno odvajao od klasične igre. U japanskoj se tradiciji za elektronički solitair ustalio naziv Shanghai, izravno povezan s hitom tvrtke Activision. U Kini se pak doživljavao više kao suvremena digitalna adaptacija poznatih simbola i pločica nego kao samostalna alternativa tradicionalnoj društvenoj igri.

S vremenom su se na tržištu pojavile stotine varijacija Mahjonga, koje su se razlikovale i po nazivima i po vizualnom oblikovanju. Uz klasične setove s hijeroglifima i zmajevima izlazile su tematske kolekcije: pločice s voćem, zastavama, znakovima zodijaka, životinjama ili blagdanskim simbolima. Te su verzije igru činile još dostupnijom različitim dobnim skupinama i kulturama, omogućujući svakome da pronađe izgled po vlastitom ukusu.

Popularnost Mahjonga nije oslabila ni u 21. stoljeću. Tijekom 2010-ih online igra Mahjong Trails ušla je među najprofitabilnije aplikacije na platformi Facebook, privlačeći milijune igrača diljem svijeta. Klasični Mahjong i dalje je dio standardnog skupa programa na nizu operacijskih sustava i unaprijed instaliran na mnogim uređajima. Štoviše, igra je odavno izašla izvan okvira osobnih računala: danas se može naći na pametnim telefonima, tabletima, igraćim konzolama, pa čak i na neuobičajenim uređajima. Nije slučajno što se u šali kaže da je Mahjong posvuda — od zaslona pametnih satova do dodirnih ploča modernih hladnjaka.

Taj se uspjeh objašnjava univerzalnošću igre. Ne zahtijeva poznavanje jezika, složene upute ili posebnu pripremu: dovoljni su pažljivost i strpljenje. Zato Mahjong ostaje razumljiv i privlačan ljudima različitih dobi i kultura, povezujući igrače diljem svijeta.

Zanimljivosti o Mahjngu

• Zagonetka iz matematičke perspektive. Na prvi pogled Mahjong izgleda kao jednostavna zabava, no iz matematičke perspektive mnogo je složeniji. Istraživanja u području informatike pokazala su da zadatak rješavanja Mahjonga pripada klasi NP-potpunih problema. To znači da ne postoji poznati učinkovit algoritam koji jamči pronalazak rješenja za bilo koji raspored u razumnom vremenu. Drugim riječima, iznimno je teško unaprijed utvrditi može li se određeni raspored «kornjače» u potpunosti riješiti.
• Popularnost među uredskim radnicima. Tijekom 1990-ih i 2000-ih Mahjong je postao jedna od najčešćih «uredskih» igara uz Klondike i Minolovca. Prema anketama provedenima u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu, oko 35% zaposlenika priznalo je da su ga barem jednom pokrenuli na svom radnom računalu — radi kratke pauze ili odmora za oči. S vremenom se igra učvrstila u kolektivnoj svijesti kao karakterističan znak rane digitalne ere: poput Klondikea i Minolovca, postala je dijelom rastuće računalne kulture, u kojoj su kratke «casual» zabave zauzele posebno mjesto.
• Ogroman broj mogućih rasporeda. Kada se koristi svih 144 pločica, broj mogućih rasporeda Mahjonga računa se formulom 144! / (4!)^36. Dobivena vrijednost toliko je velika da njezin zapis zauzima više od dvjesto znamenki. Razmjer tog broja teško je i zamisliti: on je neusporedivo veći od broja zrnaca pijeska na svim plažama Zemlje ili čak kapi vode u svjetskim oceanima. Takva golema raznolikost čini svaku novu partiju Mahjonga jedinstvenom, a vjerojatnost da se naiđe na identičan raspored praktički je jednaka nuli.
• Oko 3% rasporeda je nerješivo. Istraživači koji su analizirali milijune partija Mahjonga utvrdili su da se ne može svaki raspored u potpunosti riješiti. Tako je pri provjeri više od 10 milijuna igara s klasičnim rasporedom u obliku «kornjače» ispalo da je oko 3% rasporeda nerješivo. To znači da je nemoguće ukloniti sve pločice do kraja, čak i ako igrač vidi skrivene elemente donjih slojeva i raspolaže potpunim informacijama. Ta posebnost igru čini još zanimljivijom: ponekad se neuspjeh ne objašnjava pogreškama ili krivim proračunima, već samom strukturom rasporeda. Za ljubitelje zagonetki to je podsjetnik da se Mahjong ne svodi uvijek na pažljivost i logiku — udio slučajnosti i matematičke složenosti ugrađen je u samu njegovu prirodu.
• Nove verzije i adaptacije. Uspjeh Mahjonga stvorio je brojne izvedenice. Osim klasičnog solitaira piramide za jednog igrača, pojavile su se varijante s natjecateljskim načinima — primjerice na vrijeme ili na bodove — kao i dvoigračke verzije u kojima dva igrača naizmjence uklanjaju pločice s istog polja. S vremenom su nastali čak i turniri u brzom rješavanju, iako nikada nisu dobili tako strogu organizaciju kao šahovski ili sportski turniri. Razvijene su stotine tematskih rasporeda osim «kornjače»: «zid», «toranj», «pauka», «zmaj» i mnogi drugi, koji su se razlikovali po obliku konstrukcije i razini težine. Zanimljivo je da je japanska igra Shisen-Sho postala osnova zasebnog žanra poznatog kao «Mahjong Connect», dok moderne trodimenzionalne interpretacije, poput Mahjong Dimensions, nude uklanjanje parova već u volumetrijskoj kocki. Tako Mahjong nastavlja evoluirati, nudeći nešto novo i početnicima i iskusnim igračima.

Prijeđeni put pretvorio je Mahjong iz znatiželjne novosti u sastavni dio igračke kulture. U sebi je spojio značajke društvenih logičkih igara i prednosti digitalnog doba. Povijest Mahjonga pokazuje uspješan primjer kulturne adaptacije: kineski motivi igre postali su razumljivi i bliski ljudima diljem svijeta kroz jednostavan i privlačan solitair. Danas se ova igra cijeni ne samo kao način opuštanja, već i kao vježba pažnje, pamćenja i strateškog razmišljanja. Mahjong je postao svojevrsni «intelektualni odmor» — vrijeme provedeno u rastavljanju zamršene piramide prolazi neprimjetno, dok mozak dobiva korisnu gimnastiku.

Na pozadini brzo promjenjivih trendova u igrama Mahjong ostaje tražen već nekoliko desetljeća. Njegova jednostavna pravila i istodobna dubina čine igru privlačnom vrlo različitim ljudima. Mahjong je jednako pogodan i za kratku pauzu na poslu i za dugo večernje opuštanje. S pouzdanjem se može reći da je Mahjong zauzeo svoje mjesto među klasičnim intelektualnim igrama — od šaha i Sudokua do kartaških solitaira. Proučavajući njegovu povijest i značajke, neminovno se stječe još veće poštovanje prema ovoj igri.

Dovoljno je samo jednom probati Mahjong i igra više ne pušta. U njemu se na zadivljujući način kombinira jednostavnost prvih koraka i dubina koja se otkriva tek s vremenom. Svaki raspored mala je kušnja u kojoj ima mjesta intuiciji, pažljivosti i sretnom izboru. Postupno igrač primjećuje da se vraća Mahjngu uvijek iznova: radi osjećaja usredotočenosti, radosti pronalaska para i mirnog ritma u kojemu vrijeme kao da usporava. Upravo u tome leži njegova privlačna snaga. U nastavku ćemo razmotriti pravila igre i podijeliti savjete koji će pomoći da se uživa u procesu već od prvih partija.

Mahjong Solitaire je logička igra za jednog igrača čiji je cilj ukloniti sve pločice (koje se također nazivaju kamenčići ili ploče) s ploče tako da se skidaju u parovima. Za igru se koristi set od 144 pločice s tradicionalnim kineskim simbolima (ili njihovim tematskim inačicama). U klasičnoj varijanti sve pločice posložene su u složenu višeslojnu konstrukciju (najpoznatiji raspored je «piramida» ili «kornjača»). Partija Mahjonga obično traje od nekoliko minuta do pola sata — ovisno o rasporedu i iskustvu igrača.

Igrati se može s pravim setom pločica (što zahtijeva strpljenje pri pripremi) ili — mnogo jednostavnije — na računalu ili mobilnom uređaju. U nastavku slijedi kratak opis mehanike igre, njezina službena pravila te provjereni savjeti koji će koristiti i početnicima i iskusnim ljubiteljima Mahjonga.

S gledišta mehanike, Mahjong uspješno spaja jednostavnost poteza s velikom raznolikošću situacija. Privlači svojom preglednošću i izražajnim izgledom: umjesto apstraktnih karata ili brojeva, igrač barata pločicama ukrašenima uzorcima i simbolima, koji donekle podsjećaju na domino. Time se stvara posebna atmosfera: rastavljanje virtualne konstrukcije od pločica nije samo zabavno, nego i intuitivno jasno.

Bit igre svodi se na pronalaženje parova jednakih pločica, no nisu sve pločice odmah dostupne. Stoga igrač mora biti pažljiv, trenirati vizualno pamćenje i strateško razmišljanje, planirati poteze i odlučiti koje parove otvoriti prvi. Za razliku od tradicionalnog Mahjonga za četiri igrača, ovdje nema elementa slučajnosti: sve pločice su unaprijed položene, a ishod partije u potpunosti ovisi o donesenim odlukama. Upravo ta kombinacija jasnih pravila i intelektualnog izazova učinila je Mahjong popularnim u cijelom svijetu.

Sastav seta

Za Mahjong se koristi set od 144 pločice, koje se tradicionalno dijele u tri kategorije: osnovne, časti i dodatne. Ta podjela pomaže bolje razumjeti strukturu seta i posebnosti igre.

• Osnovne. U ovu skupinu ulaze tri «boje» — krugovi, bambusi i znakovi s numeracijom od 1 do 9. Svaka pločica zastupljena je u četiri primjerka, što omogućuje mnoštvo mogućih kombinacija. Radi lakšeg razlikovanja, na njima su ispisane arapske brojke.
• Časti. Ovdje se nalaze pločice posebnog značenja: četiri vjetra — istočni, južni, zapadni i sjeverni (po četiri svakog), te tri zmaja — crveni, zeleni i bijeli (također po četiri). Ove pločice daju igri karakterističan istočnjački ugođaj i često imaju ključnu ulogu u rasporedu.
• Dodatne. Njima pripadaju posebne pločice — četiri cvijeta i četiri godišnja doba (proljeće, ljeto, jesen i zima). Za razliku od ostalih kategorija, svaka od ovih pločica postoji samo u jednom primjerku, bez duplikata. One igraju sporednu ulogu, ali igraču daju veću fleksibilnost i ponekad pomažu dovršiti raspored.

Pravila Mahjonga: kako igrati

Osnovna pravila Mahjonga dovoljno su jednostavna. U nastavku su navedeni koraci tijeka igre i ključne odrednice:

• Priprema rasporeda. U Mahjngu se sve pločice pažljivo promiješaju i polažu licem prema gore u obliku višeslojne figure. Klasična konfiguracija — «kornjača» — predstavlja piramidu od pet razina: u osnovi se nalazi 87 pločica, na drugoj razini 36, iznad njih 16, zatim 4 i na vrhu jedna. Ukupno — 144. Svaka nova razina stavlja se u središte prethodne, pa konstrukcija podsjeća na stepenastu kulu. Ovaj raspored smatra se standardnim: upravo se on najčešće koristi u računalnim verzijama i primjerima za učenje. Postoje i druge varijante — «zid», «most», «toranj» i mnoge druge. Njih povezuje jedno: dio pločica je prekriven drugim — odozgo ili sa strane. Upravo to stvara glavni izazov: nisu sve pločice odmah dostupne, a uspjeh ovisi o tome koji će se parovi otvoriti prvi.
• Slobodne pločice. U igri se mogu uklanjati samo pločice koje se smatraju slobodnima. Slobodna je pločica ona na kojoj ne leži druga i kojoj je barem jedna od dugih bočnih strana potpuno otkrivena. Ako je pločica istodobno blokirana s lijeve i desne strane, ona nije dostupna. Zahvaljujući ovom pravilu, konstrukcija ostaje stabilna, a igrač mora planirati svoje poteze, postupno otvarajući nove parove.
• Uklanjanje parova. Igrač pažljivo promatra ploču i traži dvije slobodne pločice s jednakim slikama. Kada pronađe odgovarajući par, uklanja obje u jednom potezu. U klasičnom setu gotovo sve pločice imaju po četiri primjerka, pa se parovi mogu slagati u različitim kombinacijama. Postoje i posebni slučajevi: u setu je predviđeno osam posebnih pločica — četiri godišnja doba i četiri cvijeta. Unutar svojih skupina smatraju se jednakima: bilo koje godišnje doba može se ukloniti s drugim godišnjim dobom, a bilo koji cvijet s drugim cvijetom. Na primjer, «proljeće» se može spojiti s «jeseni», a «ljeto» sa «zimom». Zahvaljujući toj osobitosti, takve pločice djeluju poput «džokera» i često pomažu završiti raspored kada običnih parova gotovo više nema.
• Otvaranje novih pločica. Nakon uklanjanja para slobodnih pločica, one nestaju s ploče i konstrukcija se mijenja. Često uklanjanje gornjih ili rubnih pločica otvara pristup onima koje su prije bile prekrivene ili stisnute susjedima. Tako pločice koje su bile blokirane postaju slobodne. Igrač analizira nove mogućnosti i nastavlja slagati parove, postupno otkrivajući cijelu konstrukciju.
• Cilj igre. Glavni zadatak igrača je potpuno rastaviti konstrukciju, uklonivši svih 144 pločice. Ako se uspije ukloniti posljednji par, partija se smatra dobivenom. Ako u nekom trenutku više nema dostupnih parova, a pločice i dalje ostaju na ploči, raspored se proglašava nerješivim i igra završava porazom. U stvarnim partijama to se rijetko događa, osobito u računalnim verzijama: ondje se početni raspored obično formira tako da ima barem jedno rješenje. Ipak, element neizvjesnosti ostaje — ponekad čak ni besprijekorna strategija ne spašava od slijepog puta uzrokovanog nepovoljnim početnim položajem pločica.
• Bez bodova i slučajnosti. U klasičnom Mahjngu ne postoji sustav bodovanja ni stroga vremenska ograničenja — cilj je samo rastaviti cijelu konstrukciju. Međutim, u mnogim računalnim verzijama programeri dodaju bodove i mjerač vremena kako bi igru učinili natjecateljskom. Ovdje također nema mehanike miješanja ili dijeljenja karakteristične za kartaške igre: cijela je pozicija poznata od početka. Zato se Mahjong ubraja u zagonetke s otvorenim informacijama: igrač vidi cijelo polje (osim prekrivenih donjih slojeva), a utjecaj slučajnosti sveden je na minimum. Svaki raspored je fiksna kombinacija, gdje ishod gotovo uvijek ovisi samo o ispravnosti odluka igrača.

Dodatne mogućnosti

Mnoge suvremene izvedbe Mahjonga uvode dodatna pravila i opcije koje igru čine fleksibilnijom i zanimljivijom:

• Miješanje. Ako više nema dostupnih poteza, program dopušta da se jednom ili nekoliko puta po partiji promiješaju preostale pločice, nasumično mijenjajući njihova mjesta. Ova funkcija daje drugu priliku za rješavanje zagonetke, ali može smanjiti konačan broj bodova ako postoji sustav bodovanja.
• Savjeti i poništavanja. Funkcija savjeta označava mogući par, a poništavanje omogućuje vraćanje jednog poteza unatrag. Ovi alati korisni su za učenje i ispravljanje pogrešaka, ali njihova pretjerana uporaba znatno olakšava igru.
• Igra na vrijeme. U nekim verzijama predviđen je mjerač vremena koji ograničava trajanje partije. Takav način dodaje natjecateljski element i pretvara Mahjong u utrku s vremenom.
• Set pločica. Osim klasičnih kineskih simbola (bambusi, novčići, znakovi, vjetrovi, zmajevi, cvjetovi i godišnja doba), često se nude alternativne grafičke teme: slike životinja, voća, zastava ili blagdanskih simbola. To ne mijenja pravila, ali igru čini raznovrsnijom i pristupačnijom različitim dobnim skupinama.
• Veličina rasporeda. Standardna igra koristi 144 pločice, no postoje verzije sa smanjenim ili povećanim brojem pločica. Mogući su kompaktni rasporedi sa 72 ili 96 pločica te veliki rasporedi s 288 pločica i više, ponekad uz uporabu dvaju setova.
• Posebne pločice. U pojedinim adaptacijama prisutne su «divlje» pločice koje se mogu spariti s bilo kojom slikom ili bonus parovi koji donose dodatne bodove. Ovi elementi ne pripadaju klasici, ali proširuju mogućnosti igranja.

U cjelini, od pojave prve Lockardove verzije osnovna pravila Mahjonga gotovo se nisu promijenila: potrebno je uklanjati podudarne parove slobodnih pločica sve dok se cijelo polje ne očisti. Razlike između verzija odnose se ponajprije na dodatne funkcije i izgled, ali bit igre ostaje ista. Svladavši osnovna načela, bez poteškoća ćete se snaći u bilo kojoj varijanti Mahjonga.

Savjeti za početnike u Mahjngu

Nakon što se upoznate s pravilima, važno je razviti dobru strategiju igre. Mahjong ne zahtijeva žurbu — naprotiv, promišljeni potezi znatno povećavaju šanse za uspjeh. U nastavku su preporuke koje će vam pomoći igrati učinkovitije i dobiti najveće zadovoljstvo iz procesa. Ovi savjeti podijeljeni su u tri skupine: opća taktička načela, preporuke za postavljanje prioriteta i upozorenja o tipičnim pogreškama.

Taktika i strateški pristupi

Ovi osnovni postupci pomoći će čak i onima koji igraju prvi put. Odnose se na to s koje strane je najbolje rastavljati raspored i kako izbjeći ishitrene poteze.

• Radite od rubova i odozgo prema dolje. Na početku rasporeda dajte prednost parovima koji oslobađaju blokirana područja. Prvo uklanjajte pločice na gornjim razinama piramide i rubne pločice dugih redova. Tako ćete «otključati» konstrukciju, otvarajući pristup središnjim i donjim slojevima. Ovo načelo podsjeća na uklanjanje ruševina: prvo se uklanjaju vanjski dijelovi kako bi se stiglo do unutrašnjosti. Na primjer, par na vrhu stupca važniji je od istog para u osnovi — uklanjanjem vrha odmah otvarate nekoliko novih pločica.
• Analizirajte nekoliko poteza unaprijed. Ne žurite ukloniti prvi pronađeni par — najprije procijenite posljedice svake opcije. U Mahjngu ishitrene radnje često vode u slijepu ulicu. Postavljajte si pitanja: «Što će otvoriti uklanjanje ovog para? Hoće li ostati usamljenja pločica bez para?». Korisna navika je pregledati sve dostupne parove, a tek potom odabrati optimalni. Planirajte barem 2–3 poteza unaprijed, osobito kada se raspored počne smanjivati i opcija je sve manje. Takav pristup znatno smanjuje rizik da ključne pločice blokirate jednim lošim potezom.
• Održavajte ravnotežu između zona. Nastojte raspored rastavljati ravnomjerno. Ako uklonite sve parove samo s lijeve strane, a desnu ne dirate, postoji rizik od «neravnoteže»: jedan dio ploče gotovo je prazan, a u drugom ostaju zbijene pločice koje se ne mogu ukloniti. Slična situacija može se dogoditi i s razinama: ako potpuno uklonite gornji sloj, lako možete zaključati duge redove pri dnu. Zato izmjenjujte poteze — uklonite par s lijeve strane, zatim pogledajte što možete ukloniti s desne, rastavljajte piramidu istodobno odozgo i sa strane. Takva ravnoteža omogućuje da se konstrukcija postupno «stišće» sa svih strana, ne stvarajući zamke od pločica koje se ne mogu ukloniti.
• Obratite pažnju na iste pločice. Kada su na ploči otvorene tri iste pločice, treba postupati oprezno: uklonivši pogrešan par, možete ostaviti jednu usamljenju pločicu bez partnera. U takvoj situaciji bolje je ukloniti ona dva koja daju najveću korist — oslobađaju nove pozicije ili uklanjaju blokadu. Ako se na ploči istodobno nalaze sve četiri iste pločice, to je rijetka sreća: možete ih ukloniti u dva uzastopna poteza bez rizika.
• Čuvajte «cvjetove» i «godišnja doba» za kraj. U setu postoje posebne pločice — četiri cvijeta i četiri godišnja doba. One se smatraju jednakima unutar svojih skupina, pa se bilo koje godišnje doba može ukloniti s drugim godišnjim dobom, a bilo koji cvijet s drugim cvijetom. Zahvaljujući tome, te pločice često postaju «rezervni potez» i pomažu završiti igru na kraju. Zato ih je bolje ne trošiti odmah, već ostaviti za kasnije, kada izbor poteza bude ograničen.

Pogreške početnika

Većina poraza događa se zbog istih propusta. Ako ih znate unaprijed, lako ih je izbjeći.

• Kaotična igra. Glavna pogreška početnika je uklanjanje parova nasumce, bez razmišljanja o posljedicama. Zbog toga se Mahjong brzo pretvara iz zagonetke u lutriju: hoće li biti sreće ili ne. Na primjer, početnik često odmah ukloni prvi pronađeni par, a da ne pogleda koje su još opcije dostupne. Rezultat može biti blokiranje važnog područja. Izbjegavajte takav impulzivan stil. Uvijek analizirajte raspored u cijelosti — to neće oduzeti mnogo vremena, a zaštitit će vas od nepovratnih poteza. Zapamtite: svaki potez treba biti smislen.
• Dugi redovi. Još jedna česta pogreška je ostavljanje dugih horizontalnih redova ili visokih stupaca za kraj. Ako igrač ne rastavlja postupno dugi sloj, može se dogoditi da na kraju partije cijeli red bude slobodan samo s jedne strane. U takvoj situaciji svaka pločica u redu ostaje bez para jer je njezin par s druge strane već uklonjen, i igra se zaustavlja. Da se to ne dogodi, nastojte ne držati predugo izolirane «repove» i «tornjeve». Rastavljajte ih kada god je moguće, ne dopuštajući da se gomilaju pločice bez parova.
• Poništavanje poteza. Mnogi početnici ustručavaju se koristiti funkciju poništavanja poteza, smatrajući to varanjem. U stvarnosti, poništavanje posljednjeg poteza vrijedno je sredstvo za učenje. Ako ste napravili potez i odmah primijetili da je bio pogrešan (npr. otvorio je slijepu ulicu), slobodno ga poništite i pokušajte drugu opciju. To je osobito korisno na kraju rasporeda, kada ostaje tek nekoliko parova i cijena pogreške je visoka. Naravno, bolje je nastojati predvidjeti unaprijed, ali poništavanje je predviđeno upravo kao osiguranje od slučajnih pogrešaka — koristite ga razumno i igra će biti ugodnija.
• Gubitak koncentracije. U Mahjngu je važno ostati usredotočen: treba pamtiti raspored različitih pločica. Početnici se često susreću s dvjema krajnostima — počinju tražiti jednu određenu pločicu po cijeloj piramidi ili se, obratno, toliko naviknu na izgled ploče da prestanu primjećivati očite parove. Da biste to izbjegli, korisno je praviti kratke pauze i vraćati se rasporedu s «novim očima». Možete pregledati ploču sloj po sloj ili je u mislima podijeliti na zone i provjeriti svaku zasebno. Ako osjetite umor, bolje je prekinuti i vratiti se kasnije — tada će se nove kombinacije često odmah uočiti.

Napredne tehnike

Kada savladate osnove, možete isprobati suptilnije strategije. Zahtijevaju malo iskustva, ali znatno povećavaju šanse za uspjeh.

• Koristite metodu eliminacije. Kada raspored postane zamršen, korisno je djelovati metodom eliminacije — kao u zagonetkama tipa sudoku. Svrha je unaprijed odbaciti poteze koji očito vode u slijepu ulicu. Na primjer, ako uklanjanje određenog para ostavlja bez daljnjih opcija, bolje ga je zasad ne dirati. Pokušajte u mislima odigrati nekoliko poteza unaprijed: «Ako uklonim ove pločice — hoće li se pojaviti novi parovi? Ili je isplativije ukloniti druge?». Takav «probni prolaz» pomaže odabrati najbolju opciju. S vremenom će takva analiza postati automatska i brže ćete pronalaziti ispravna rješenja.
• Pamtite položaje skrivenih pločica. U nekim rasporedima mogu se nazrijeti dijelovi skrivenih uzoraka, osobito u gornjim slojevima. Na primjer, u klasičnoj «kornjači» na drugoj razini ispod vrha leže četiri pločice čiji su rubovi djelomično vidljivi. Takvi tragovi omogućuju naslutiti koji će se parovi kasnije pojaviti i po želji sačuvati odgovarajuću pločicu do pravog trenutka. No ova tehnika ne djeluje uvijek: u većini položaja skriveni slojevi potpuno su pokriveni. Zato na nju gledajte kao na dodatnu pomoć, a ne kao na zajamčenu strategiju.
• Vježbajte na vrijeme. Kada već sigurno prolazite rasporede bez žurbe, pokušajte si otežati zadatak — uključite način rada s mjeračem vremena ili sami postavite vremensko ograničenje. Takav pristup dodaje uzbuđenje i pomaže razviti vještinu brzog prepoznavanja parova. Dobro je započeti s manjim ciljevima: primjerice, rastaviti «kornjaču» za 10 minuta, a zatim pokušati ući u 7 ili 5 minuta. S vremenom se oko navikne gotovo automatski prepoznavati podudaranja i igra se počinje doživljavati kao tok. No imajte na umu: brzina ima smisla tek nakon što se svladaju osnovna načela i pažljiva strategija, inače će se vježba pretvoriti u kaotično isprobavanje poteza.

Slijedeći ove savjete, znatno ćete povećati postotak uspješnih partija i dobiti više zadovoljstva u igri. Mahjong je zagonetka koja cijeni pažnju na detalje, strpljenje i promišljenost. Čak i jedna dovršena složena postavka daje osjećaj zadovoljstva i napretka. S vremenom svaki igrač razvija vlastite tehnike i navike, ali osnovna načela ostaju korisna na svakoj razini — od početnika do iskusnog ljubitelja.

Mahjong je igra u kojoj svatko pronalazi nešto za sebe. Za neke ona postaje jutarnja gimnastika za mozak, za druge — večernji odmor uz tihu glazbu. Nakon što usvojite pravila i strategije, spremni ste prijeći s čitanja na praksu. Zapamtite da u Mahjngu nema protivnika i nitko vas ne požuruje — to je igra za dušu, gdje ste glavni protivnik i glavni saveznik ujedno — vi sami. Uklanjajući par po par, kao da meditirate, uranjajući u poseban ritam razmišljanja. I u isto vrijeme osjećate uzbuđenje istraživača koji otkriva drevni uzorak skriven u hrpi pločica.

Pokušajte primijeniti opisane savjete i uskoro ćete primijetiti kako rasporedi koji su se činili nerješivima počinju popuštati. A ako nešto ne uspije — nije problem: svaka nova igra je jedinstvena i u tome je njezina draž. Mahjong uči da strpljenje i pažljivost mogu riješiti i najsloženiji zadatak. Možda se neće svaki pasijans posložiti, ali će svaki donijeti nova mala otkrića. Spremni ste iskušati se? Pokušajte igrati Mahjong online — danas to možete učiniti besplatno i bez registracije!