Ludo je poznata društvena igra koju igraju dvije ili četiri osobe, koristeći setove šarenih figurica i kocku. Igra je posebno popularna u Indiji, Europi i Južnoj Americi. Postoji nekoliko varijacija i mnogo različitih naziva, od kojih su neki registrirani kao robne marke, uglavnom od strane europskih tvrtki.
Povijest igre
Na latinskom, ludo znači „igram“, no taj se naziv pojavio mnogo kasnije — tek nakon što se igra proširila iz južne Azije u Europu. Povijesno podrijetlo Luda nalazi se u Indiji, gdje se igra igrala još u 6. stoljeću nove ere — tada još bez korištenja kocke.
Konačna verzija igre, u kojoj se protivnici izmjenjuju u bacanju kocke, patentirana je u Engleskoj 1896. godine od strane Alfreda Colliera i puštena u prodaju pod imenom Royal Ludo, naglašavajući njezin status „kraljevske“ društvene igre.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća ova je igra bila vrlo popularna među mornarima britanske mornarice. Nakon manjih izmjena pravila, dobila je novo englesko ime — Uckers. U Švedskoj se proširila varijanta pod nazivom Fia (puni naziv: Fia med knuff, što znači „Fia s guranjem“), a u Švicarskoj pod imenom Eile mit Weile, što doslovno znači „Požuri polako“.
Postoje i druge verzije, poput mađarske — Ki nevet a végén („Tko se zadnji smije?“), njemačke — Mensch ärgere Dich nicht („Čovječe, ne ljuti se“) i francuske — Jeu des petits chevaux („Igra malih konjića“). U Španjolskoj se prilagođena verzija zove parchís, a u Kolumbiji parques. Ove prilagodbe mogu se razlikovati u dizajnu ploče, broju figurica i posebnim pravilima.
U mnogim zemljama igru prate lokalne tradicije — od šala i izreka za sreću do složenih lokalnih pravila, poput obaveznog izbacivanja protivničke figurice kada se dođe na isto polje.
Suština igre ostaje ista, mijenjaju se samo imena i detalji mehanike. Iako igra ima indijsko podrijetlo, zapadne prilagodbe značajno su promijenile njezinu mehaniku i izgled, udaljivši se od izvornog pachisija — tradicionalne društvene igre koja se stoljećima igrala u Indiji.
Ludo se proširio ne samo na Zapad, već i na Istok. Na primjer, u Vijetnamu je vrlo popularan pod nazivom Cờ cá ngựa („Igra morskih konjića“), a u kineskoj kulturi postoji slična igra nazvana 飞行棋 („Leteći šah“), u kojoj se figurice kreću po ploči u obliku križa i mogu „letjeti“ preko posebnih polja.
Zanimljivosti
- Ludo potječe iz drevne indijske igre pachisi, čija povijest seže više od 1.500 godina unatrag. Igrala se još za vrijeme Gupta Carstva, oko 6. stoljeća. Dokaz njezine popularnosti su kamene ploče za igru koje se i danas mogu vidjeti na terasama tvrđave Agra u Indiji.
- U izvornoj verziji, umjesto kocki koristile su se školjke kauri ili posebni štapići koji su se bacali na tlo. Broj okrenutih strana određivao je broj pomaka.
- Car Akbar I Veliki (16. stoljeće, dinastija Velikih Mogula) toliko je volio pachisi da ga je igrao na ogromnoj kamenoj ploči s „živim“ figuricama — slugama koji su se kretali umjesto pijuna.
- U nekim školama u Indiji i Nigeriji, Ludo se nalazi na popisu preporučenih igara za vrijeme odmora.
- U pojedinim školama u Bangladešu i Pakistanu, igra je privremeno bila zabranjena jer su se djeca zbog nje svađala ili su bježala s nastave.
Dovoljno je odigrati samo jednu partiju — i shvatit ćete: Ludo okuplja ljude, zabavlja i donosi pravo uzbuđenje, veselje i okus pobjede!