Backgammon online, besplatno

Backgammon — jedna je od najstarijih društvenih igara na svijetu, čija povijest seže tisućama godina unatrag. Na zadivljujući način spaja jednostavna pravila i duboke strateške mogućnosti, što je omogućilo igri da preživi stoljeća i stekne popularnost u mnogim zemljama. Backgammon se razlikuje od ostalih logičkih igara po svom rijetkom balansu između slučajnosti, povezane s bacanjem kockica, i vještine, koja zahtijeva proračun i taktičko razmišljanje. Zbog toga je igra zauzela posebno mjesto u kulturi različitih naroda — od perzijskih kraljevskih dvora do suvremenih kafića — te se s pravom smatra jednom od najotmjenijih i najintelektualnijih oblika razonode.

Povijest Backgammona

Najraniji počeci igre

Arheološki nalazi pokazuju da su preci Backgammona postojali još u davnoj prošlosti. U Iranu (Staroj Perziji) otkriveni su setovi za igru stari oko pet tisuća godina — ploče s udubinama i kockice — koji pripadaju arheološkoj kulturi Džiroft. Jedan od mogućih prethodnika igre smatra se Kraljevska igra Ura (Royal Game of Ur), raširena u Mezopotamiji oko 2600. godine pr. n. e. Kao i Backgammon, bila je to natjecateljska igra koja je kombinirala sreću i vještinu te koristila figure i kockice.

Pisani izvori iz antike spominju rimsku igru Latrunculi, stratešku igru s figurama, kao i kasniju bizantsku igru Tabula, koja je imala ploču s 24 polja i 15 figura za svakog igrača. Već tada cilj igre Tabula bio je što prije provesti svoje figure kroz polja na ploči i skinuti ih prije protivnika — princip sličan onome u suvremenom Backgammonu.

Perzijska legenda o nastanku Backgammona

Igra najsličnija suvremenom Backgammonu pojavila se u Perziji tijekom Sasanidskog Carstva (III.–VI. stoljeće n. e.). Perzijski naziv igre — Nard (نرد) — skraćenica je od Nardshir, što znači «igra hrabrog Ardašira». Prema legendi, igru je osmislio vezir Buzurgmehr (بزرگمهر) na dvoru kralja Hozrova I. Anuširvana (خسرو انوشیروان). Priča kaže da je Buzurgmehr stvorio novu igru kao odgovor na indijski šah, kako bi pokazao intelektualnu nadmoć Perzije.

U epskoj poemi «Šahname» (شاهنامه) perzijskog pjesnika Ferdowsija (فردوسی), ta se legenda prikazuje posebno živopisno, povezujući nastanak igre s imenom mudrog vezira. Iako nema povijesnih dokaza o konkretnom autoru, sama legenda upućuje na perzijsko podrijetlo Backgammona i njegovo značenje na dvorovima perzijskih kraljeva.

Širenje igre na Istoku i nastanak dugog i kratkog Backgammona

Iz Perzije se Backgammon široko proširio Bliskim istokom, Srednjom Azijom i dalje. Već u VII.–VIII. stoljeću spominje se u arapskim izvorima pod nazivom «taht-e-nard». Putem arapskog utjecaja, koji je stigao do Sicilije, igra se proširila na Sjevernu Afriku i Pirenejski poluotok: smatra se da je u Europu stigla prvi put u X. stoljeću pod imenom Tables (— «ploče»).

Igra je bila poznata i u Kini: povijesne kronike spominju shuang-lu (雙陸) — igru sličnu Backgammonu, za koju se vjeruje da je izumljena u zapadnoj Indiji i donesena u Kinu tijekom dinastije Wei (220.–265. g.). Do V.–VI. stoljeća shuang-lu se već široko proširio i postao popularan oblik zabave. U Japanu je slična igra pod nazivom sugoroku (双六) postala toliko omiljena da ju je carica Jitō (持統天皇) 689. godine zabranila zbog pretjerane sklonosti stanovništva kockanju. Ove činjenice pokazuju da je Backgammon već u srednjem vijeku imao brojne lokalne varijante i nazive.

Backgammon u srednjovjekovnoj Europi

U Europi su igre slične Backgammonu bile poznate pod imenom Tables. Prvo pisano spominjanje igre nalazi se u anglosaksonskom rukopisu iz 1025. godine (Codex Exoniensis), gdje stoji: «Dvojica sjede i igraju Tables...». U XI. stoljeću slične su se igre pojavile u Francuskoj pod imenom Trictrac i brzo stekle popularnost među aristokracijom i ljubiteljima igara na sreću.

Francuski kralj Luj IX. Sveti (Louis IX) izdao je 1254. godine dekret kojim je zabranio svojim dvorjanima igranje igara na sreću, uključujući Tables. Unatoč zabranama, igra se nastavila širiti: u Njemačkoj se prvi spomeni datiraju u XII. stoljeće, a na Islandu u XIII. U Španjolskoj je kralj Alfonso X. Mudri (Alfonso X de Castilla) 1283. godine u svojoj slavnoj knjizi «Libro de los Juegos» (Knjiga igara) posvetio cijelo poglavlje igri Tables (Todas Tablas), detaljno opisujući njezina pravila.

Do XVI. stoljeća igre s kockicama postale su sastavni dio svakodnevnog života diljem Europe. Ipak, jedinstvena pravila nisu postojala: svaka zemlja i regija imala je vlastite varijante. U Francuskoj se igrao Trictrac, u Italiji Tavole Reale, u Španjolskoj Tablas Reales, a u Njemačkoj igra Puff. U Engleskoj se dugo koristio zajednički naziv Tables, a tek početkom XVII. stoljeća pojavljuje se riječ «Backgammon». Etimologija naziva nije posve jasna: prema jednoj teoriji potječe od srednjoengleskih riječi back («natrag») i gamen («igra»), što odražava bit igre — vraćanje figura «kući»; prema drugoj, od velških riječi bach («mali») i cammaun («borba»). U svakom slučaju, termin se ustalio za označavanje varijante Backgammona s «kratkim» pravilima, u kojoj je moguće izbacivati figure.

Nastanak dugog i kratkog Backgammona

U srednjovjekovnoj Rusiji i susjednim zemljama igra je bila poznata pod perzijskim imenom Nard. Putem Kavkaza i Srednje Azije Backgammon je stigao u Gruziju (gdje se od XVII. stoljeća nazivao nardii), a kasnije među Kalmike i druge narode uz Volgu i u Sibiru. U Rusiji i drugim zemljama bivšeg SSSR-a Backgammon je postao vrlo raširen u XX. stoljeću, pretvorivši se u tradicionalnu društvenu igru, osobito popularnu u gradskim dvorištima i na ljetovalištima. S vremenom su se oblikovale dvije glavne varijante pravila: dugi Backgammon i kratki Backgammon.

Dugi Backgammon starija je varijanta, najbliža drevnom perzijskom Nardu. U dugom Backgammonu sve figure započinju igru s jedne pozicije («glave») i kreću se u istom smjeru za oba igrača; izbačene figure se ne uklanjaju — polje zatvoreno jednom figurom postaje nedostupno protivniku. Ova je varijanta popularna na Istoku i u postsovjetskim zemljama te se često smatra klasičnim Backgammonom.

Kratki Backgammon, naprotiv, zapadna je varijanta, u kojoj je početni raspored figura raspoređen po ploči, potezi igrača suprotni su jedan drugome, a figure se mogu «izbiti» i staviti na bar (prečku u sredini ploče). Kratki Backgammon široko se proširio po Europi počevši od XVI. stoljeća, a do XVII.–XVIII. stoljeća bio je poznat i u Americi. Obje varijante dijele istu osnovu, ali imaju različite taktičke naglaske i povijesno su se razvijale paralelno.

Razvoj igre u novom vijeku

U XVII. stoljeću engleska igra Tables doživjela je promjene i zapravo se pretvorila u kratki Backgammon. Prvo poznato spominjanje termina «Backgammon» datira iz 1635. godine. Engleski su igrači razlikovali novu varijantu od stare, poznate kao Irish (irski Backgammon), koja se smatrala ozbiljnijom, no s vremenom je kratki Backgammon istisnuo svoje prethodnike. Godine 1743. u Londonu je objavljen prvi detaljan traktat s opisom pravila i strategija — «A Short Treatise on the Game of Back-Gammon» Edmonda Hoylea (1753., «Kratki traktat o igri Backgammon»), u kojem su zabilježena osnovna pravila kratkog Backgammona tog vremena. Zanimljivo je da je tijekom XVIII. stoljeća igra postala popularna čak i među svećenstvom, unatoč osudi kockanja od strane crkve.

Do XIX. stoljeća pravila kratkog Backgammona gotovo su u potpunosti poprimila suvremeni oblik. Sredinom stoljeća prečka (bar) za izbačene figure već se široko koristila, a pobjeda u partiji mogla se vrednovati s jednim, dva ili tri boda: obična pobjeda — kada igrač prvi skine sve svoje figure; gammon — dvostruka pobjeda ako pobjednik skine sve figure dok poraženi nije skinuo nijednu; i backgammon — trostruka pobjeda ako pobjednik skine sve figure, dok protivnik nije skinuo nijednu, a barem jedna figura ostane na baru ili u kući pobjednika. Taj sustav bodovanja postao je temelj suvremenih pravila kratkog Backgammona.

Najnovije promjene — kocka za udvostručavanje i ponovno buđenje interesa

Najveća inovacija 20. stoljeća bilo je uvođenje kocke za udvostručavanje. Tijekom 1920-ih godina u njujorškim igraćim klubovima izumljena je posebna Doubling Cube s oznakama 2, 4, 8, 16, 32 i 64, koja je omogućavala povećanje uloga tijekom partije. Ta je kocka učinila igru složenijom dodavanjem elementa procjene rizika: igrač sada nije trebao samo vješto pomicati figure, nego i znati odabrati pravi trenutak za prijedlog udvostručenja uloga, na temelju procjene vjerojatnosti pobjede.

S pojavom kocke za udvostručavanje, Backgammon je postao intelektualna i uzbudljiva igra nove razine, što je pridonijelo njegovoj popularnosti među elitom. Tijekom 1960-ih interes za igru doživio je pravi procvat u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi. Ključnu ulogu u tom preporodu imao je princ Alexis Obolensky — potomak ruskog plemstva nastanjen u Americi, poznat kao «otac modernog Backgammona». Godine 1963. osnovao je Međunarodnu udrugu Backgammona, izradio jedinstvena službena pravila i organizirao prve velike turnire. Već 1964. u New Yorku je održan međunarodni turnir uz sudjelovanje brojnih poznatih osoba, a 1967. u Las Vegasu je održano prvo svjetsko prvenstvo u Backgammonu.

Igra je brzo postala moderna: Backgammon se igrao u privatnim klubovima, na sveučilištima i društvenim okupljanjima. Organizirani su turniri pod pokroviteljstvom velikih kompanija, pojavili su se poznati prvaci i autori knjiga o strategiji, čime je Backgammon učvrstio svoj status intelektualne i prestižne zabave.

Do kraja 20. stoljeća Backgammon je zadržao popularnost u mnogim zemljama. U brojnim državama istočnog Mediterana Backgammon se i dalje smatra nacionalnom igrom: u Grčkoj, Turskoj, Libanonu, na Cipru i u Izraelu duboko je ukorijenjen u narodnoj kulturi. U Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u osnovane su nacionalne federacije Backgammona koje redovito organiziraju prvenstva i lige.

Od početka 1990-ih godina Backgammon je ušao u digitalno doba: razvijen je softver za igru protiv računala i analizu partija, a s razvojem interneta pojavila se mogućnost igranja na mreži protiv protivnika iz cijelog svijeta. Tako je igra koja je nastala u davnini uspjela prilagoditi se novim vremenima i tehnologijama, ne izgubivši svoj intelektualni šarm.

Zanimljivosti o Backgammonu

• Kraljevske partije i diplomatske ploče. Backgammon se od davnina smatrao igrom plemića i često je bio dio diplomatskih darova. Tako je 1740-ih osmanski sultan Mahmud I (محمود) darovao francuskom kralju Luju XV (Louis XV) luksuzni set Backgammona izrađen od drveta ukrašenog bisernom školjkom — simbol profinjenosti i mudrosti. Takve ploče, ukrašene zlatom, bjelokosti ili kornjačevinom, čuvale su se u kraljevskim zbirkama kao dokaz visokog statusa. Stari kompleti iz 18. stoljeća danas se na aukcijama procjenjuju na desetke tisuća dolara, osobito ako su pripadali poznatim povijesnim ličnostima.
• Zabrane i domišljatost igrača. Tijekom svoje duge povijesti Backgammon je više puta bio zabranjivan zbog povezanosti s kockanjem. Godine 1254. francuski kralj Luj IX zabranio je igru na dvoru, a 1526. u Engleskoj kardinal Thomas Wolsey (Thomas Wolsey) nazvao je Backgammon «đavolskim izumom» i naredio da se sve ploče spale. No, domišljati majstori pronašli su rješenje: u 16. stoljeću u Engleskoj su počele nastajati sklopive ploče za Backgammon u obliku knjige. Izvana su izgledale kao svezak na polici, a unutra su skrivale ploču, figure i kockice. To je plemstvu omogućavalo da tajno igraju zabranjenu igru — otvarajući «knjigu» započeli bi partiju, a u slučaju opasnosti brzo bi je zatvorili. Takvi se kompleti Backgammona danas cijene kao rijetki antikviteti.
• Backgammon u umjetnosti i popularnoj kulturi. Zahvaljujući svojoj popularnosti, Backgammon se više puta pojavio u umjetnosti i književnosti. Nizozemski slikar Jan Steen (1626–1679) prikazao je seljake kako igraju Backgammon na svojoj slici «Igrači triktraka» (The Game of Tric-Trac), prenoseći emocionalnu napetost prizora. U Ermitažu se čuva druga Steenova slika na kojoj jedan od igrača prevrće ploču — očito zbog svađe oko poraza. Kasnije se Backgammon pojavljuje i u kinematografiji: u filmu o Jamesu Bondu «Octopussy» (1983) glavni junak igra partiju Backgammona s kockicama, što naglašava atmosferu rizika i psihološkog dvoboja. U istočnjačkoj književnosti i poeziji Backgammon često simbolizira promjenjivost sudbine i mudrost prihvaćanja slučajnosti.
• Rekordi i postignuća. Danas se održavaju međunarodna natjecanja u Backgammonu na kojima se natječu najbolji igrači svijeta. Od 1970-ih svake se godine organizira Svjetsko prvenstvo u Backgammonu — najprije u Las Vegasu, a zatim u Monte Carlu — koje okuplja profesionalce iz cijelog svijeta. Zabilježeni su i rekordi vezani uz trajanje igara: 2018. godine u Azerbajdžanu Rustam Bilalov (Rustam Bilalov) postavio je Guinnessov rekord za najduži maraton u Backgammonu, koji je trajao 25 sati i 41 minutu. Druga zanimljiva činjenica odnosi se na najmanji broj bacanja kockica potreban za završetak partije — 16 poteza, što su teoretski izračunali matematičari.

Tijekom stoljeća Backgammon je postao neizostavan dio kulturne baštine mnogih naroda. Rođen u staroj Perziji, preživio je razdoblja zabrana i ponovnih procvata, osvojio Istok i Zapad te zadržao svoju privlačnost do danas. Povijest Backgammona povijest je ljudske razonode, u kojoj se isprepliću natjecateljski duh i promišljanje — od dvorskih nadmetanja mudraca do srednjovjekovnih krčmi i profinjenih salona 20. stoljeća. Danas Backgammon i dalje ujedinjuje ljude različitih generacija i kultura, nudeći rijedak spoj slučaja i izračuna. Razumijevanjem puta kojim je igra prošla, shvaćamo njezinu posebnu vrijednost — kao kulturni fenomen i vježbu za um.

Nakon upoznavanja s bogatom poviješću Backgammona, neizbježno se javlja želja da se iskušaju vlastite vještine na ploči. U sljedećem ćemo dijelu razmotriti pravila ove legendarne igre — od kratkog Backgammona (moderne verzije) do istočnog dugog Backgammona — i podijeliti praktične savjete. Uronite u atmosferu mudrosti i uzbuđenja koju pruža Backgammon i otkrijte svijet logičkih borbi i drevnih tradicija.

Backgammon — je društvena igra za dva igrača koja se igra na posebnoj ploči s 30 žetona — 15 bijelih i 15 crnih — i dva kockice. Igra se odvija na ploči s 24 polja (uski trokuti) podijeljenoj pregradom na dvije polovice. Svaki igrač pomiče svoje žetone prema rezultatima bacanja kockica, nastojeći ih provesti oko ploče i skinuti prije protivnika. Partija Backgammona obično traje između 5 i 30 minuta — ovisno o sreći pri bacanju i razini vještine igrača; potrebna su samo dva sudionika i standardni komplet igre.

S mehaničkog gledišta, Backgammon je natjecateljska utrka s elementom slučajnosti. Svaki igrač baca dvije kockice i pomiče svoje žetone po ploči, odlučujući koji žeton i koliko polja pomaknuti. Svako bacanje stvara novu situaciju, a uspjeh ovisi i o sreći i o vještini — sposobnosti da se izvuče maksimalna korist iz dobivenih kombinacija. Igra je zanimljiva jer zahtijeva stalnu ravnotežu između rizika i sigurnosti: može se igrati oprezno, izbjegavajući ostavljanje osamljenih žetona koji se lako mogu srušiti, ili hrabro, računajući na sreću i postavljajući zamke protivniku.

Backgammon se cijeni jer razvija logičko i kombinatorno razmišljanje, sposobnost predviđanja poteza i donošenja odluka u uvjetima nesigurnosti. Osim toga, igra ima i estetsku stranu: lijepe drvene ili inkrustirane ploče, zvuk kockica, ritual bacanja — sve to stvara poseban užitak tijekom igre. Nije ni čudo što Backgammon stoljećima ostaje omiljena igra za prijateljsko druženje i intelektualni odmor.

Pravila Backgammona: kako igrati

Prije početka pogledajmo osnovne elemente igre. Ploča za Backgammon sastoji se od 24 polja (trokuta) — 12 na svakoj polovici. Polja su podijeljena u četiri kvadranta po šest: dvije «kućne» zone (po jedna za svakog igrača) i dvije vanjske. U sredini ploče nalazi se bar — pregrada na koju se u kratkom Backgammonu stavljaju «oboreni» žetoni. Svaki igrač ima 15 žetona svoje boje, a njihovo kretanje određuje se pomoću dviju kockica s brojevima od 1 do 6. U nastavku su prikazana pravila za dvije glavne varijante igre — kratki Backgammon (moderni backgammon) i dugi Backgammon.

Kratki Backgammon

• Početni raspored. U kratkom Backgammonu žetoni svakog igrača raspoređeni su prema točno određenom uzorku: 2 žetona na polju 24 (najudaljenijem od protivnikove «kuće»), 5 žetona na polju 13, 3 žetona na polju 8 i 5 žetona na polju 6. Tako su žetoni raspoređeni između unutarnje i vanjske polovice ploče. Igrači sjede jedan nasuprot drugome, gledajući prema svojoj kućnoj zoni (polja 1–6 za bijele i zrcalno za crne). Potezi se odvijaju u suprotnim smjerovima: bijeli se kreću suprotno od kazaljke na satu, a crni u smjeru kazaljke. Cilj je provesti sve svoje žetone oko ploče i skinuti ih prije protivnika.
• Tijek igre. Na početku partije svaki igrač baca po jednu kockicu. Igrač koji dobije veći broj započinje igru i koristi obje vrijednosti za prvi potez. Ako oba igrača dobiju isti broj, ponovno bacaju dok ne dobiju različite rezultate. Nakon toga, svaki igrač u svom potezu baca dvije kockice i pomiče žetone prema dobivenim brojevima.
• Kretanje žetona. Brojevi na dvije kockice pokazuju koliko polja jedan ili dva žetona mogu napredovati. Svaki broj predstavlja zaseban potez. Na primjer, ako padne 5 i 3, jedan žeton može se pomaknuti 5 polja, a drugi 3, ili jedan žeton ukupno 8 polja, pod uvjetom da je međupolje slobodno. Žetoni se mogu pomicati samo naprijed — prema svojoj «kući», tj. prema manjim brojevima polja. Nije dopušteno postaviti žeton na polje koje zauzimaju dva ili više protivnikova žetona. Ako se na polju nalazi samo jedan protivnikov žeton (blot), on se može oboriti — protivnikov žeton se uklanja s ploče i stavlja na bar, odakle se kasnije mora vratiti u igru.
• Dvostruki bacanje. Ako obje kockice pokažu isti broj (npr. 6–6 ili 3–3), igrač može igrati svaku vrijednost dvaput, tj. napraviti četiri poteza umjesto dva. Na primjer, s bacanjem 6–6 može pomaknuti jedan ili više žetona po 6 polja četiri puta. Takav rezultat smatra se sretnim jer omogućuje brzo napredovanje i promjenu položaja na ploči u svoju korist.
• Obvezni potezi. Igrač mora iskoristiti obje vrijednosti s kockica (ili sve četiri u slučaju duplog bacanja) ako je to moguće prema pravilima. Ako se može iskoristiti samo jedan broj, mora se upotrijebiti veći. Ako nijedan potez nije moguć (npr. svi putevi su blokirani protivničkim žetonima), potez se preskače. Takva se situacija može dogoditi kada su svi žetoni na baru, a ulazna polja zauzeta s dva ili više protivnikovih žetona.
• Obaranje žetona i bar. U kratkom Backgammonu moguće je obarati protivnikove žetone: ako se igračev žeton spusti na polje na kojem se nalazi samo jedan protivnikov žeton, taj se žeton obara i stavlja na bar — središnju pregradu ploče. Oboreni žeton privremeno je izvan igre. Prije nego što igrač napravi druge poteze, mora sve žetone s bara vratiti u igru. Povratak se odvija prema bacanju kockica: na primjer, ako padne 4 i 6, žeton može ući na polje 4 ili 6 u protivnikovoj «kući», ako ta polja nisu zauzeta s dva ili više žetona. Ako su sva moguća polja zauzeta, potez se preskače. Kada se svi oboreni žetoni vrate, preostale vrijednosti s kockica igraju se normalno.

Dugi Backgammon

• Početni raspored i smjer kretanja. U dugom Backgammonu (istočna varijanta) svih 15 pločica svakog igrača počinje s jedne točke — «glave». Glava bijelih nalazi se na krajnjoj desnoj točki u domaćem dijelu crnih, a glava crnih simetrično na desnoj udaljenoj točki u domu bijelih. Drugim riječima, obje se glave nalaze u suprotnim kutovima iste dijagonale ploče. Igrači pomiču svoje pločice u istom smjeru — suprotno od kazaljke na satu (iz perspektive bijelih). Za razliku od kratkog Backgammona, putanje bijelih i crnih se ne susreću izravno: čini se kao da se međusobno progone oko ploče. Bijeli se kreću od svoje glave kroz domaću zonu crnih, zatim kroz vanjsku zonu crnih, potom kroz vanjsku zonu bijelih i završavaju u svom domu; crni se kreću jednako — od svoje glave u domu bijelih prema svom domu.
• Redoslijed poteza. Redoslijed prvog poteza u dugom Backgammonu određuje se kao i u kratkom: svaki igrač baca po jednu kockicu, a onaj koji dobije veći broj započinje igru koristeći zbroj obje kockice u svom prvom potezu. Ako oba igrača dobiju isti broj, kockice se ponovno bacaju dok se ne pojavi razlika. Nakon što se utvrdi tko počinje, igrači naizmjenično igraju: svaki potez započinje bacanjem dviju kockica. Brojevi koji padnu određuju koliko se točaka pločice mogu pomaknuti. Igrač mora iskoristiti oba broja ako to pravila dopuštaju; kada padne dupli (isti brojevi), svaki broj koristi se dvaput, što znači četiri poteza. Potez traje dok se ne iskoriste sve moguće kombinacije prema pravilima.
• Kretanje i pravila bacanja. Kretanje pločica temelji se na istim osnovnim pravilima: pločica napušta glavu i pomiče se za broj točaka prikazan na kockici, pod uvjetom da ciljna točka nije zauzeta protivničkom pločicom. U dugom Backgammonu zabranjeno je postaviti pločicu na točku koju je već zauzeo protivnik — nema izbijanja, a točku kontrolira prva pločica koja je na nju postavljena. Stoga u ovoj varijanti nema bara ni izbijenih pločica. Ostala pravila bacanja ista su kao u kratkom Backgammonu: svaki broj na dvije kockice daje zaseban potez (ili se mogu kombinirati ako su svi međuprostori slobodni); kada padne dupli, igrač izvodi četiri poteza s tim brojem. Poteze je uvijek potrebno odigrati ako su dopušteni pravilima. Postoji jedno važno ograničenje: s glave se u jednom potezu može izvesti samo jedna pločica. Iznimka je prvi potez u igri: ako padne dupli 6–6, 4–4 ili 3–3, prema klasičnim pravilima dopušteno je izvesti dvije pločice odjednom («izlazak dvije pločice»). U svim ostalim slučajevima dopušteno je izvesti samo jednu pločicu po potezu. Ovo pravilo čini početak igre strateškijim: pločice se ne mogu odmah raširiti, a napredak zahtijeva planiranje.
• Blokade i ograničenja. U dugom Backgammonu, iako se pločice protivnika ne mogu izbijati, blokiranje njegovih poteza ostaje ključni dio taktike. Dvije ili više pločica na istoj točki čine je zatvorenom za protivnika. Igrači grade «primeove» — nizove zauzetih točaka — kako bi usporili protivničko napredovanje. Na primjer, zatvaranjem 4 ili 5 točaka zaredom može se znatno usporiti kretanje protivničkih pločica. Međutim, pravila dugog Backgammona zabranjuju «potpuni blok»: nije dopušteno napraviti lanac od šest uzastopno zatvorenih točaka iza kojih bi sve protivničke pločice bile zarobljene. Najmanje jedna protivnička pločica mora imati mogućnost zaobići blokadu. Ako šestotočkasti prime potpuno blokira sve protivničke pločice, taj se potez smatra nevažećim. U praksi to znači da je blokada od šest točaka dopuštena samo ako je barem jedna protivnička pločica već prošla. Inače, blokiranje ostaje osnovna taktika: bez mogućnosti izbijanja, pobjeda se postiže pametnim manevriranjem i stvaranjem prepreka.
• Iznošenje pločica. Kada svih 15 pločica završi krug i nađe se u domaćoj zoni (posljednjih šest točaka), igrač ih može početi iznositi s ploče, kao u kratkom Backgammonu. Pravila iznošenja ista su: broj na kockici dopušta uklanjanje pločice s odgovarajuće točke; ako na toj točki nema pločice, može se pomaknuti unutar domaće zone ili ukloniti pločica s najudaljenije zauzete točke. Budući da u dugom Backgammonu nema izbijanja protivničkih pločica, proces iznošenja je jednostavniji: cilj svakog igrača je ukloniti sve svoje pločice što je brže moguće.
• Bodovanje i pobjeda. U dugom Backgammonu obično se igra na jedan bod po partiji. Pobjeđuje onaj tko prvi ukloni sve svoje pločice s ploče. Ako pobjednik ukloni sve pločice dok protivnik još ima barem jednu, to je obična pobjeda — jedan bod. Ako protivnik nema nijednu pločicu, pobjeda se računa dvostruko. U službenim mečevima igra se do unaprijed dogovorenog broja bodova. Kocka za udvostručenje u dugom Backgammonu rijetko se koristi i pojavljuje se uglavnom u treningu ili igrama na sreću.

Početnicima se često preporučuje započeti s kratkim Backgammonom jer mogućnost izbijanja pločica čini igru dinamičnijom i zanimljivijom. Dugi Backgammon cijeni se zbog svoje strateške čistoće: uspjeh gotovo u potpunosti ovisi o taktici, a element sreće pojavljuje se samo u bacanju kockica, pa je rizik od poraza zbog slučaja minimalan. Savladavanjem obje varijante bolje ćete razumjeti sve nijanse ove zanimljive igre.

Savjeti za početnike u Backgammonu

Backgammon — igra u kojoj vještina dolazi s iskustvom. Kako biste ubrzali napredak, važno je razumjeti osnovne taktičke poteze i izbjeći tipične pogreške. U nastavku smo savjete podijelili u tri skupine: opće taktičke pristupe, pogreške početnika i ideje za napredniju strategiju. Ove preporuke korisne su i za kratki i za dugi Backgammon (uz odgovarajuće prilagodbe pravilima).

Taktički pristupi

• Gradite «dom» i ankere. Pokušajte što ranije zauzeti točke u svojoj domaćoj zoni — posebno petu točku, poznatu kao «zlatna točka». Zauzete točke u domu otežavaju povratak izbijenih pločica protivnika u kratkom Backgammonu i olakšavaju iznošenje vaših vlastitih. Također je korisno stvoriti anker — točku u protivničkoj zoni na kojoj imate dvije svoje pločice. Anker (posebno na 20. ili 21. točki protivnika) služi kao uporište: usporava protivnika i pruža sigurno utočište vašim pločicama. U dugom Backgammonu važno je rano iznijeti pločice i zauzeti nekoliko točaka ispred kako ne biste ostali blokirani na glavi.
• Ne ostavljajte pločice same bez potrebe. Pojedinačne pločice (bloti) su ranjive: u kratkom Backgammonu ih protivnik može izbaciti, dok se u dugom mogu naći iza blokade. Pokušajte pomicati pločice u paru kako bi se međusobno štitile. Prije poteza procijenite: hoće li neka pločica ostati sama na otvorenoj poziciji? Ako da — odlučite isplati li se riskirati ili je bolje igrati sigurno. Pretjerana opreznost također može biti štetna: ponekad se isplati riskirati blot da biste zauzeli ključnu točku ili usporili protivnika. Pronađite ravnotežu između sigurnosti i hrabrosti.
• Usredotočite se na stvaranje blokada (primeova). Više vaših pločica u nizu na točkama stvara ozbiljnu prepreku protivniku. Idealni prime ima šest zatvorenih točaka zaredom, ali i četiri ili pet daju značajnu prednost. Pokušajte graditi blokade u svojoj vanjskoj zoni kako biste usporili protivnika ili u domaćoj zoni kako biste olakšali završno iznošenje pločica. U dugom Backgammonu nije dopušteno potpuno blokirati sve protivničke pločice: barem jedna mora imati mogućnost prolaza. U kratkom Backgammonu tehnički je moguće zatvoriti svih 15 pločica protivnika, ali u praksi je to teško. U svakom slučaju, princip ostaje isti: bolje je sigurno zatvoriti točku nego pokušati izbaciti dodatnu pločicu, osobito ako protivnik ima pločice na baru.
• Pratite raspored pločica na ploči. Izbjegavajte nakupljanje previše pločica na jednoj točki — tzv. «stupove». Na primjer, pet pločica na jednom trokutu obično je previše: te se pločice bolje koriste za kontrolu drugih pozicija. S druge strane, ne ostavljajte previše pojedinačnih pločica (blotova) jer su izložene riziku. Igrajte fleksibilno: rasporedite pločice tako da vam svaki rezultat bacanja kockica pruži korisne mogućnosti i doprinese vašoj poziciji.
• Uzmite u obzir fazu igre. Na početku je važno iznijeti pločice s glave i zauzeti ključne točke; u sredini igre učvrstite pozicije i odlučite hoćete li igrati utrku ili usporavati protivnika; na kraju budite oprezni ili riskirajte ovisno o situaciji — pažljivo iznosite pločice ako vodite i otežajte protivniku poteze ako zaostajete.

Greške početnika

• Igranje bez plana. Početnici često igraju «prema okolnostima» bez jasne strategije. Na primjer, kad vide priliku da skinu protivničku figuru, odmah to učine ne razmišljajući o položaju vlastitih figura. Ili guraju sve figure naprijed, a da ne osiguraju pozadinu. Procijenite položaj nakon svakog bacanja: što donosi veću korist — napad ili učvršćivanje pozicije? Ponekad je bolje ojačati svoju kuću ili izvući zaostale figure nego riskirati zbog jednog udarca.
• Previše pasivna igra («igra u kući»). Druga krajnost — pretjerano sigurna igra. Početnici se često boje ostaviti otvorene figure i tako gube poteze radeći beskorisne pomake. Na primjer, stalno premještaju figure unutar kuće umjesto da napreduju. To dovodi do zaostatka u utrci i gubitka inicijative. Ne bojte se malo riskirati, posebno na početku partije, kada čak i srušena figura može ponovno ući u igru. U Backgammonu je tempo važan — bolje je napredovati s određenim rizikom nego sjediti i dopustiti protivniku da zauzme sve ključne točke.
• Zanemarivanje rezultata i udvostručenja (za kratki Backgammon). U mečevima na bodove, početnici često zaboravljaju strategiju udvostručavanja. Neznanje kako koristiti kocku za udvostručenje ili kako prihvatiti udvostručenje vodi do propuštenih prilika. Zapamtite: ako sigurno vodite, slobodno ponudite udvostručenje — u suprotnom riskirate osvojiti samo 1 bod tamo gdje ste mogli osvojiti 2. I obrnuto, ako ste daleko iza bez izgleda — bolje je predati se na udvostručenje i sačuvati bodove za sljedeću partiju.
• Pogrešan izračun vjerojatnosti. U Backgammonu mnogo toga ovisi o vjerojatnosti da padnu određeni brojevi. Česta pogreška — ne procijeniti rizik ostavljanja otvorene figure. Na primjer, igrač može ostaviti figuru otvorenom na šest točaka udaljenosti, misleći «vjerojatno neće pogoditi». No šansa je prilično velika — oko 17%. Ili, obrnuto, boje se rijetkog bacanja duple kocke koje protivnik treba za pobjedu, iako je i ta vjerojatnost oko 17%. Postupno učite osnovne vjerojatnosti u Backgammonu — koji su brojevi najvjerojatniji i kolika je mogućnost izvođenja određenog poteza. To će vam pomoći pri donošenju odluka: ponekad se isplati ostaviti jednu otvorenu figuru ako je šansa da bude srušena samo 8%, a dobitak od tog poteza velik.
• Prerani prelazak na utrku. U kratkom Backgammonu postoje dva osnovna stila igre — kontaktna igra (s pokušajima rušenja i zadržavanja) i utrka (kada oba igrača pokušavaju izvući figure bez rizika). Česta pogreška — prelazak na utrku prerano, dok protivnik još ima jaku poziciju. Na primjer, početnik može pokušati pobjeći sa svim figurama, iako protivnik ima blokove ispred — na kraju ga sustižu i sruše. Ili obrnuto, ostati u borbi predugo kada bi već trebalo bježati (ako vodite po udaljenosti). Ovdje pomaže brojanje pipova — ukupnog broja točaka koje svaka figura mora proći do cilja. Naučite procijeniti tko ima kraći put. Ako ste znatno ispred po pipovima — izbjegavajte sukobe i gurajte figure prema kući. Ako ste daleko iza — otežajte igru protivniku, jer bez sretnog udarca ionako ne možete pobijediti.

Napredne strategije

• Upravljanje rizikom i planiranje poteza. Iskusni igrači izračunavaju posljedice svojih poteza, procjenjuju moguće bacanja protivnika i unaprijed zamišljaju kako će se pozicija promijeniti. Uzimaju u obzir gdje su ostavili pojedinačne figure, koje su točke otvorene i koje poteze protivnik može iskoristiti. Razmišljaju poput šahista: ne samo o svom sljedećem potezu, već i o mogućim odgovorima protivnika.
• Načelo «sigurno ili hrabro». U svakoj poziciji postoji agresivan i oprezan potez. Agresivan potez može ostaviti otvorenu figuru, pokušati srušiti protivnika ili zaoštriti situaciju; oprezan potez učvršćuje kuću, zatvara točke i smanjuje rizik. Vještina leži u znanju kada primijeniti koji stil: kad zaostajete, igrajte hrabrije da preokrenete igru; kad vodite — igrajte sigurno i ne otvarajte prilike protivniku. Raspored ploče uvijek je važan: ponekad se i vodećem isplati riskirati da ubrza pobjedu, dok onaj koji zaostaje treba čekati protivnikovu pogrešku.
• Upravljanje rezultatom meča. U mečevima (npr. do 5 ili 7 bodova) taktika se mijenja ovisno o trenutnom rezultatu — to se naziva meč-strategija. Na primjer, ako vam nedostaje samo 1 bod za pobjedu, a protivniku 3, trebate biti oprezniji s ponudom udvostručenja jer poraz nije presudan; u takvim slučajevima primjenjuje se Crawfordovo pravilo koje ograničava udvostručenje u određenoj igri. Poznavanje osnovnih načela meč-strategije korisno je za turnire, iako njezino detaljno proučavanje prelazi okvire osnovnih preporuka.
• Tehnički završeci i skidanje figura. Tijekom skidanja figura iskusni igrači uzimaju u obzir mnoge nijanse. Na primjer, «pravilo 25%»: čak i ako gubite, ali imate oko četvrtinu šanse za pobjedu ako protivnik pogriješi, vrijedi nastaviti igru. Također je važno zadržati figure na udaljenijim točkama kuće što je duže moguće ako ih protivnik još može blokirati, kako biste povećali šansu za slučajnu backgammon pobjedu. U dugom Backgammonu ključno je — ne zadržavati se predugo na glavi, jer će protivnik stići izgraditi blok i znatno smanjiti vaše šanse za pobjedu.

Glavni savjet — igrajte i analizirajte. Nakon svake partije korisno je pregledati svoje poteze: gdje ste pogriješili, koji bi potez bio bolji. Praksa i pažljivo promatranje protivnikove igre postupno će poboljšati vaše vještine. Backgammon — igra koju se može naučiti za nekoliko minuta, ali u kojoj se možete usavršavati cijeli život, uživajući u svakom napretku.

Backgammon — fascinantna igra koja spaja sreću i strategiju, jednostavnost i dubinu. Kad naučite pravila i svladate prve taktičke poteze, otkrit ćete svijet intelektualne zabave koja je odoljela vremenu. Nije važno ako je sreća na početku hirovita — svaka partija vas nečemu nauči: strpljenju, računanju, prihvaćanju poraza i uživanju u pobjedama. Ova igra je posebna jer uvijek postoji prostor za napredak: od kućnog igrača do turnirskog majstora.

Kad iskušate svoje sposobnosti na ploči, osjetit ćete koliko je Backgammon privlačan: poželjet ćete revanš, isprobati novu tehniku ili testirati uočenu strategiju. I najvažnije — igra spaja ljude. Partija Backgammona uz šalicu čaja može zbližiti ljude različitih generacija i kultura, jer jezik kockica i figura razumljiv je bez riječi. Intelektualno nadmetanje, prijateljske šale i uzbuđenje zbog uspješnih bacanja — sve to stvara jedinstvenu atmosferu Backgammona.

Nadamo se da će vam ova pravila i savjeti pomoći da igrate Backgammon s više samopouzdanja i razvijate svoje vještine. Čak i malo iskustva pomoći će vam da bolje razumijete strategiju, izračunate poteze i uživate u procesu. Pokušajte primijeniti naučena načela, promatrajte protivnika i postupno razvijajte vlastiti stil — tako će igra za vas postati zanimljiva i poučna. Spremni ste iskušati se? Igrajte Backgammon online sada — besplatno i bez registracije!